Zadnji, ali i prethodni IPCC izvještaji, kao i sva ozbiljna znanstvena istraživanja i predviđanja budućih scenarija, daju nagovijestiti da će se opažen porast razine mora u zadnjim desetljećima nastaviti i dalje. Dva su temeljna mehanizma koja dovode do porasta globalne razine mora. To su (1) otapanje kopnenog leda i (2) termička ekspanzija oceana. Aktualne prognoze porasta razine mora do kraja 21. stoljeća govore o nekih 60 centimetara višoj razini nego je to danas.
Nažalost pojavljuju se mnogi koji nastoje iskoristiti te znanstvene podatke za širenje straha, manipulaciju javnošću i posljedično zarađivati veliki novac temeljem iznošenja potpuno neutemeljenih izjava, logičkih obmana, izvrtanjem znanstvenih podataka i davanjem “argumenata” baziranih na emocijama i ideologiji. Takva praksa mora prestati odmah.
Nedopustivo je da se znanstveno utemeljen, očekivani porast razine mora od 0,6 metara do kraja stoljeća, u medijima prezentira sa izjavama “do kraja stoljeća većina jadranskih obalnih gradova bit će potopljena“, i pritom se iznosi potpuna laž da je takvo nešto “izjavila NASA”. Ne, NASA nikad nije, niti će ikad izjaviti takvu glupost.
60 centimetara porasta razine mora ne može “potopiti većinu obalnih gradova” prvenstveno iz činjenice da je prosječna nadmorska visina tla jadranskih gradova barem 30 metara iznad aktualne razine mora, a viši predjeli većine gradova (posebno Rijeke) penju se daleko preko 100 metara nadmorske visine. 0,6 metara porasta u odnosu na te nadmorske visine je zanemariv porast i nikako ne može dovesti do “potapanja gradova”. Da bi se otprilike polovica gradskih područja potopila, potrebno bi bilo da razina mora naraste barem 30 metara, a da se potopi većina gradova u potpunosti, nužan je porast od minimalno 100 metara u odnosu na današnju razinu. Ne, u NASI ne rade ljudi koji bi bili u stanju dati takvu izjavu.
Da nismo krivo razumjeli novinara, pokazuje i screenshot iz gore naslovljenog članka:
Novinar tako jasno i nedvosmisleno tvrdi da će gradovi poput Dubrovnika, Šibenika i Starigrada potpuno nestati do 2150. godine kad se razina popne za oko 1 metar. I premda je Starigrad nešto niži, visina Šibenika i Dubrovnika se u višim dijelovima grada penje preko 100 metara, pa je stoga ova logička obmana novinara jasna samo njemu.
Klimatska infodemija
Zašto je ovo problem? Naime, nisu svi ljudi znanstvenici i ne prate IPCC izvješća, niti čitaju znanstvena istraživanja, ali mass-medije prate gotovo svi. Također, mnogi nisu ni sposobni detektirati logičke obmane i izvrtanja znanstvenih činjenica iz novinarskih članaka, pa ovakvi uratci nažalost kod osoba koje neće prepoznati lažne podatke iznesene u medijima stvara nepotrebnu tjeskobu i strah, a također može i bitno utjecati na vrlo ozbiljne životne odluke. Primjerice, osoba ponešto smanjene mogućnosti logičkog rasuđivanja može postati toliko tjeskobna čitajući ovakve novinske članke da se pod pritiskom panike od “skore obalne apokalipse” odluči prodati svoju obalnu nekretninu u bescijenje i preseliti na bitno lošiju lokaciju dalje od obale.
Nažalost, psiholozi tvrde da ovakvo medijsko stvaranje okruženja straha može vrlo negativno utjecati na mnoge aspekte življenja pojedinaca i tako u znatnoj mjeri narušiti kvalitetu života. To se je pokazalo kao itekako ozbiljan problem tijekom medijske infodemije uslijed korona-krize, a svi su izgledi da će novinarski narativ slične, ali mnogo dugotrajnije i štetnije učinke na psihičko stanje javnosti kreirati novom infodemijom, ovaj put temeljenoj na klimatskim promjenama.
Neki će htjeti osporavati realizam i tvrditi da je 0,6 metara porasta razine mora ipak ogroman problem, iako neće u potpunosti potopiti gradove. Pogledajmo je li to tako i je li to zaista ogroman problem.
Da bi znali budućnost, moramo najprije znati povijest. Vrlo se je lako uhvatiti u zabludu onoga što će se dogoditi u budućnosti, ako ne poznajemo povijesne činjenice.
Na slici je prikazan izgled Zadra u doba oko 1. svjetskog rata (nekih 100 godina unazad, fotograf nepoznat) i do toga je dodan aktualni izgled Zadra danas (Google Earth). Na desnoj slici je naznačeno otprilike područje koje pokriva lijeva slika.
Teško je ne primjetiti kolika je spontana promjena u vizurama grada nastala u zadnjih 100-tinjak godina. Urbano područje je neprestano “živo”, ono se širi i suzuje, mijenja, seli, prenamjenjuje, itd. zavisno o aktualnim potrebama i uvjetima. Ono nikad nije statično. Iluzorno je očekivati da će za 80 godina naši jadranski gradovi izgledati jednako kao danas. Da, današnja obalna linija i nisko područje uz obalu izgledat će očito drugačije nego danas. Mnogi objekti koji su danas “tik uz more”, za 80 godina će biti “do koljena u moru”. To je neosporna činjenica, ali tu se moramo i zaustaviti.
Je li taj porast od 0,6m do 2100. realan problem? Zar će za 80 godina ti obalni objekti koji budu “do koljena u moru” i dalje nekome biti od životne važnosti? Hoće li buduće generacije ljudi, potomci onih koji danas žive u njima i dalje tvrdoglavo tamo ostati, ili će netko od praunka ili šukunuka ipak zaključiti da mu more malo prečesto pere dvorište pri jačim plimama, pa će za svoju novu nekretninu ipak izabrati povoljniju poziciju? Ako su ljudi u zadnjih 100 godina otišli iz stare gradske jezgre i naselii današnje stambene četvrti grada, zar njihovi daleki potomci neće raditi istu stvar?
Ne, neće nestati ni Šibenik, ni Starigrad, ni Dubrovnik. Niti Zadar, Split ni Rijeka. Mali vrlo uski pojas uz današnju obalnu crtu će se iseliti na povoljnije pozicije, a nekretnine koje “zaplivaju” bit će prenamijenjene, srušene, itd. – to je prirodni proces promjena urbanih vizura koji bi se odvijao ionako, i bez ikakvog porasta razine mora. Malo drugačije, ali svejedno bi se odvijao. Takve promjene, preseljenja i izmjene izgleda i područja gradova nisu uvjetovane samo klimatskim promjenama već mnogostrukim razlozima i odvijaju se neprekidno, i nezaustavljivo. Porast obalne razine mora, utjecat će na taj proces promjene vizure tek u vrlo maloj mjeri. Jedino možemo žaliti za nekim starinama, kao kulturnim nasljeđem, a koje bude sve češće erodirano povećanim plimama… primjerice ne uspijemo li spriječiti prodor mora u staru gradsku jezgru Zadra, mnogi stari spomenici sve češće će se “kupati” u moru.
Vezano uz to, ne smijemo zaboraviti da primjerice Nizozemska ima ogroman dio svojeg kopna ispod razine mora. Svejedno, nemaju problem “potapanja obalnih gradova” jer su pametnim inženjerskim pristupom na vrijeme uradili nužne zahvate da zaštite svoje obale i druge terene izložene utjecaju mora. Ako može Nizozemska, možemo i mi. Valjda?!
Stavimo očekivan porast razine u perspektivu
Koliko je porast od 0,6 metara u odnosu na promjenu razine mora koja se odvijala tisućama godina unazad, kad je planet izlazio iz zadnjeg ledenog doba, pokazuje sljedeći graf:
Na tom grafu je vidljivo da se od zadnjeg ledenog doba razina mora podigla za 120 metara prirodnim putem. 0,6 metara porasta na y-osi ovog grafa je skoro pa nemoguće uopće naznačiti čak i najtanjom vidljivom crtom. Štoviše, znanstvena istraživanja daleke geološke prošlosti planeta ukazuju da je trenutačno razina mora prilično niska u odnosu na neka od toplijih geoloških razdoblja, kad je primjerice i Panonska nizina bila pod morem.
Na drugoj slici, naslovljenoj sa “Global Sea Level Fluctuations” vidimo da su prirodne fluktuacije razine mora u geološkoj prošlosti Zemlje iznosile možda i 400 metara (prikazani su rezultati dvije različite studije). Odjednom, promjena od 0,6 metara, ili 1 metar, se ne čini više tako ekstremnim klimatskim događajem planete. Kako se koga pita, vjerojatno.
U daljoj budućnosti, razina će porasti vjerojatno još više. Daljnjim otapanjem Grenlanda, možemo očekivati porast preko 2 metra, a ako se otopi cijeli led s tog otoka, porast razine će biti nekih 7 metara u odnosu na današnje vrijednosti. Ako bi takav porast došao sutra, doista, mnogi gradovi uz obalu bili bi u ogromnom problemu, sa iznimno puno potopljenih stambenih i poslovnih prostora, industrijskih postrojenja, infrastrukture i ostalih civilizacijskih dosega u obalnom području. Jedini “problem” je taj što će za otapanje Grenlanda aktualnim tempom treba oko 10 tisuća godina. Kako možemo očekivati da izgleda jadranska obala nakon 10 tisuća godina? Isto kao danas?!
Za mnoge alarmističke izjave u medijima oko ove teme nema nikakve znanstvene podloge. Obalni gradovi neće nestati, Hrvatska se neće pretvoriti u Saharu, ljudska civilizacija neće nestati do 2050. godine, nismo na rubu istrebljenja, niti smo dosegli nekakvu točku bez povratka.
A što je sa 22. stoljećem i dalje?
Također, prognoze zatopljenja klime i posljedičnih dizanja razine mora te promjena atmosferskih cirkulacija i drugih posljedica koje bi sezale izvan 21. stoljeća u 22. ili dalje, nisu realistične. Klimatske promjene do kraja 21. stoljeća vjerojatno uz određene greške u današnjim prognozama, možemo smatrati realističnima ali dalje od toga više vrlo vjerojatno ne. Razlog tome je nuklearna fuzija, za koju s pravom očekujemo da će u drugoj polovici 21. stoljeća preuzeti status dominantnog izvora energije na planeti, čime će se doseći kvazi-nulta antropogena emisija stakleničkih plinova, a što će tijekom 22. stoljeća dovesti do bitnih promjena klimatskog sustava u odnosu na ono što bi bilo, ako bi i dalje nastavili ispuštati stakleničke plinove i u tom razdoblju.
Hoće li doći do tranzicije energije prema nuklearnoj fuziji, zavisi u prvom redu o prioritetima politike, posebno najbogatijih svjetskih država (SAD, Kina). Za razvoj iste nužno je istraživanje, testiranje i ulaganje velikih sredstava. Hoće li prioritet vlada biti ekološki čista budućnost s neograničenom količinom energije, ili će to biti ulaganje u destruktivne svrhe poput vojski, kao što je to bilo dosad, vrijeme će pokazati. Mi se ipak nadamo da će razum prevladati.
Ali također, očekujemo da razum prevlada i na nižim razinama. Koliko god su štetne politike koje zagađuju planet, toliko su štetni i alarmistički narativi koji izvrću znanstvene činjenice stvarajući klikbejt naslove i kroz tekstove prepune lažnih podataka stvaraju atmosferu straha u javnosti, a sve u cilju vlastite zarade. Došlo je vrijeme da se tu infodemiju klimatskih promjena zaustavi i da se svi zajedno okrenemo ka zajedničkom cilju – promoviranju istine i točnih, provjerenih podataka, temeljenih na modernim znanstvenim dostignućima.
