Znanstveni časopis Šumarski list Hrvatskog šumarskgo društva jedan je od najstarijih domaćih znanstvenih časopisa koji izlazi još od 1877. godine. Ovih dana objavljen je novi broj za studeni-prosinac 2021. U uvodu broja, urednik časopisa osvrnuo se je na klimatsku konferenciju u Glasgowu i sporazum “Glasgowski klimatski pakt” te obveze koje je Hrvatska preuzela na sebe a koje proizlaze iz tog sporazuma. Osvrt je napravljen sa stajališta tematike kojom se bavi časopis.

Urednišvo časopisa u svom osvrtu navodi kako će šume biti od vitalnoga značenja za postizanje ciljeva u ograničavanju globalnog zatopljavanja, te da šume apsorbiraju 30 posto emisije ugljičnog dioksida. Navodi se dalje, da iako je šuma prirodni klimatski tampon u borbi protiv globalnog zatopljenja, činjenica je da se u svijetu površina šuma i dalje ubrzano smanjuje uslijed nekontroliranog krčenja (što u Europi nije slučaj, gdje se površina pod šumom općenito povećava).

Hrvatska je na sebe preuzela obvezu sadnje milijun dodatnih stabala godišnje do 2030. godine. No, Hrvatska već sad sadi mnogo više od toga, točnije devet milijuna godišnje, što znači da će doći do povećanja sadnje sa sadašnjih devet na 10 milijuna stabala godišnje. Uredništvo časopisa međutim navodi da se time otvara niz pitanja, te da se pokazuje nerazumijevanje i nepoznavanje hrvatskih šuma i šumarstva. Citiramo:

“Ponajprije u hrvatskom šumarstvu krčenje šuma je zabranjeno osim u propisanim slučajevima, što dokazuje i povećanje površina pod šumom. U javnosti se pošumljavanje, dakle sadnja sadnica, povezuje jedino s obnovom šuma. Stoljetna tradicija hrvatskoga šumarstva obnovu šuma temelji na prirodnoj obnovi, dok se izuzeto od toga pošumljavaju gole, neobrasle i nešumske površine, ili one šumske površine zahvaćene požarima i ostalim katastrofama na kojima prirodna regeneracija nije moguća ili iz bilo kojeg drugog razloga nije uspjela. To nažalost ne znaju ni „Briselski činovnici“ kada, kao što je to bio slučaj s ledolomom u Hrvatskoj 2014. godine, kao sanaciju priznaju i financijski valoriziraju samo sadnju stabala. Uz ostalo time na uznapredovale šumske površine s klimatogenim vrstama vraćamo pionirsku vrstu i time činimo ‘korak unazad’“.

Održavanje šuma zdravima i vitalnima podrazumijeva pravilno gospodarenje istima i sječu. Stoga se u članku uredništva Šumarskog lista dalje radi osvrt i na taj aspekt preuzetih obveza iz Briselske konferencije. Citiramo:

“Sljedeća opasnost je ograničavanje sječe, čitaj gospodarenje šumama. Koliko god to imalo smisla kao zaustavljanje krče­nja šuma, u Hrvatskoj i zemljama s razvijenom šumarstvom to može imati negativne posljedice. Ograničavanje šumarskih zahvata kroz pasivno zaštićivanje šuma, preferiranje „starih šuma“ i sl. negativno će se odraziti na njihovo stanje i zaustaviti proces njihove obnove. Poznato je da mlade šume najviše prirašćuju, a time i apsorbiraju najviše CO2.
Drugo je pitanje kako raspolažemo s posječenom drvnom masom. Da li je dovoljno finaliziramo, da li drvo upotrebljavamo kaskadno, da li ga recikliramo ili to sve nadomještamo potrebom za novim količinama? Isto tako zapitajmo se kako i koliko drvo upotrebljavamo kao ekološki najprihvatljiviji energent. Činjenica je da sustavno još nismo savladali pridobivanje biomase iz naših šuma, a drvni pelet čiju smo proizvodnju, zahvaljujući jeftinoj sirovini, podigli na zavidnu razinu, završava pretežito u drugim zemljama, smanjujući im onečišćenja stakleničkim plinovima.”