Ciklonalni sustavi djelomično tropskih fizikalno-dinamičkih svojstava koji se pretežno tijekom hladnog dijela godine mogu pojaviti u Sredozemnom moru, dobro su poznat meteorološki fenomen. Oni se zadnjih desetljeća dosta izučavaju i dokumentiraju u znanstvenoj literaturi, a čini se da s klimatskim promjenama regije njihova učestalost pojavljivanja raste a s time i interes kako znanstvene zajednice tako i javnosti. S obzirom na svoje geografsko porijeklo te sličnost s tropskim ciklonima, nazvani su engl. medicane (engl. MEDIterranean hurriCANES) ili u znanstvenoj literaturi ponekad engl. Tropical-Like Cyclones (TLCs) . Donedavno, nije bilo potpuno jasno mogu li se ovakve tvorevine javiti i u malim zatvorenim morima poput Jadranskog. Neki “rubni primjerci” su doista već dokumentirani, kao primjerice dva slučaja koja datiraju iz rujna 2006. te iz siječnja 2014. godine.
Ipak, sve dvojbe oko mogućnosti pojave TLC, odnosno medicanea u Jadranu, otklonjene su u siječnju 2023. kad se je ciklonalni sustav iz Tirenskog mora prebacio preko Apenina u južni Jadran i tamo započeo tranziciju iz barokline izvantropske ciklone u barotropni sustav TLC karakteristika, uz gibanje prema srednjem Jadranu. Tako formirani vrtlog se potpuno izdvojio od matične ciklone i gibao se u retrogradnom smjeru (prema sjeverozapadu) uzduž simetrale Jadrana te pritom uzrokovao srednju brzinu vjetra od najmanje 19 m/s koliko je zabilježila DHMZ mjerna postaja na Lastovu. Na satelitskim slikama sustav je imao jasno uočjivo “oko”, a na radarskim snimkama relativno simetričnu strukturu oborinskih pruga, karakterističnih za tropske sustave. Prema numeričkim simulacijama, topla barotropna jezgra protezala se do visine od oko 300 hPa. Toplu jezgru sustava potvrdila su i mjerenja temperature zraka na jadranskim meteorološkim postajama koja su pokazala za nekoliko Celzijevih stupnjeva više temperature u blizini centra sustava u usporedbi s okolnim postajama u regiji. Ovo je vjerojatno najistaknutiji ciklonalni sustav tropskih karakteristika ikad primijećen u Jadranu, koji je popraćen objavom i od strane EUMETSATa. Ovdje valja napomenuti da sustavno istraživanje ovakvih pojava s fokusom na Jadran za sad ne postoji, te klimatologija jadranskih sustava s tropskim obilježjima još nije istražena, ali se na tome radi.
Iako se ovakvi sustavi u Sredozemlju intenzivno proučavaju u recentnom razdoblju, još uvijek nisu uspostavljeni točni i jasni kriteriji prema kojima bi neki ciklonalni sustav bio klasificiran kao TLC. O ovome i o razlikama izvantropskih i tropskih sustava smo već ponešto pisali na portalu, ranije u ovoj objavi:
Različiti autori postavljaju različite kriterije za klasifikaciju, prema metodama koje koriste u istraživanjima, te je nužna buduća unifikacija kriterija za klasifikaciju ovakvih sustava. Međutim ovdje treba biti oprezan jer se može iznijeti argument kako kriterij koji važi za otvoreno more Sredozemlja može biti prilično neprikladan za zatvoreno more poput Jadranskog (npr. minimalna brzina vjetra). Naime, uslijed mnogo manje raspoloživog prostora za razvoj i napose morske površine koja je nužna za postojanje dovoljnog fuksa energije i vodene pare u donji sloj zraka – glavnih uvjeta razvoja ciklonalnog vrtloga tropskih karakteristika, razvojni potencijal u Jadranu bit će mnogo manji nego u otvorenom Sredozemlju. Ovakvi ograničavajući uvjeti u području Jadrana ne dopuštaju razvijanje sustava tropskih karakteristika do snage kakva se bilježi drugdje u Sredozemlju (npr. medicane Zorbas – rujan 2018. u grčkom arhipelagu, koji je prema Saffir-Simpsonovoj ljestvici brzine vjetra postao marginalno ekvivalentan tropskom ciklonu 1. kategorije).
U nedavno objavljenom članku u Hrvatskom meteorološkom časopisu, autori Ivan Toman (dolje potpisani) i Branko Grisogono (prof. s Geofizičkog odsjeka PMF) prikazuju kratko preliminarno istraživanje spomenutog slučaja TLC iz siječnja 2023. u Jadranu. Pritom iznose argumente iz prethodnog paragrafa o potrebi uspostave kriterija za klasifikaciju ciklonalnih sustava prema njihovim izvantropskim ili tropskim karakteristikama, ali uz uvažavanje regionalnih specifičnosti. Zbog toga po prvi put uvode u znanstvenu literaturu novi izraz – engl. adricane (iskrivljeno “hrvatski”: adrican, čitaj: “adrikan”), te navode potrebu za daljnjim istraživanjem ovakvih slučajeva u Jadranu. Predlažu pritom i razmatranje kriterija za klasifikaciju na spektru skale “tropskosti” umjesto binarne klasifikacije koja bi svrstala pojedini slučaj isključivo u tropsku ili izvantropsku ciklonu. Naime, budući da postoji čitav niz mogućih kriterija za klasifikaciju (npr. brzina vjetra, barotropnost jezgre, simetričnost, promjer, vertikalna struktura, itd.), određeni sustav može imati manje ili više tropskih odnosno izvantropskih karakteristika u određenom trenutku, a također postoji i vremenska promjenjivost tih odnosa zavisno o trenutačnom stadiju evolucije sustava. U tom kontekstu mnogi medicane sustavi su zapravo hibridni jer posjeduju i tropske i izvantropske karakteristike. Iz spomenutog bi se moglo zaključiti da je u Jadranu golema većina ciklonalnih sustava na spektru takve skale potpuno ili gotovo potpuno izvantropska, dok poneki sustav može imati ponešto tropskih obilježja. Pritom bi se slučaj iz siječnja 2023. mogao svrstati značajno “tropskije” na takvoj skali od bilo čega što smo dosad imali priliku zabilježiti u Jadranu.
Spomenut rad autora Toman i Grisogono, na kojem se temelji i ova objava, može se pročitati ovdje.
