Kao i mi sa svojom analizom iz ponedjeljka za utorak, i ostali regionalni prognostičari su najavljivali opasno vrijeme na Jadranu i u regiji tijekom utorka. Svi su nužni sastojci za pojavu olujnih sustava i ozbiljnih posljedica bili prisutni – visoka nestabilnost, smicanje vjetra, približavajuća os visinske doline s izlaznom regijom mlazne struje, divergencija zraka na visini … i to prema najvećoj većini numeričkih modela. Počevši od DHMZ-a i ARSO-a koji su na Meteoalarm servisu crvenili mnoge regije, a ostale bojali u narančasto, pa preko ESTOFEX-a koji je dio kopnene regije stavio u najvišu zonu 3, a sjeverni i dio srednjeg Jadrana u zonu 2, Severe Weather Europe koji su najvišu zonu rizika položili u širok pojas kroz dolinu rijeke Po, preko cijelog sjevernog Jadrana i dijela kopna pa jugoistočno sve do Hvara, te mnogih prognostičara koji su izlazili u medije s najavama oluje, te na kraju i do našeg osvrta na portalu kakve stavljamo samo u iznimnim slučajevima… da … svi smo zajedno bili u krivu!
Oluje se nisu pojavile, možemo reći srećom, jer je time izbjegnuta nova materijalna šteta u regiji i rizik za sigurnost ljudi. Međutim, što se je dogodilo?
Iako su svi sastojci nužni za olujno nevrijeme bili prisutni, izgleda da je jednog parametra bilo pomalo – viška! Čini se da smo svi redom podcijenili parametar koji “koči” konvekciju, a to je konvektivna inhibicija (CIN – Convective INhibition). CIN je fizikalno govoreći količina energije koju je nužno uložiti da bi se česti zraka iz nižeg sloja podigle na dovoljnu visinu i to toliku da one postanu toplije od svoje okolice i započnu uzgonsko ubrzanje uvis. CIN je pojednostavljeno rečeno zaporni sloj u atmosferi, sloj prilično stabilnog zraka na relativno maloj visini, koji je u pravilu pojačan onda kad s juga struji topao zrak izraženije na određenoj visini u odnosu na onaj uz tlo. Ovakva kombinacija je česta kad je npr. zrak koji struji topliji od podloge, što je tog dana bio slučaj; unatoč vrlo visokim vrijednostima temperature mora u Jadranu, između 27 i 29 °C, temperatura nadolazeće zračne mase je bila još viša (npr. na 925 hPa preko 30 °C).
Kad se stvori značajan inhibicijski sloj, nužan je vrlo snažan vertikalni impuls da se “probije” ta “kočnica” i omogući slobodna konvekcija – što je proces koji stvara olujni oblak. No ponekad i kad postoji jak inhibicijski sloj uz tlo, pa čak i temperaturna inverzija (npr. noću nad kopnenim kotlinama), može se pojaviti slobodna konvekcija u nestabilnom sloju na većoj visini (engl. elevated convection; elevated thunderstorms). Ovakva situacija se često događa u planinskim područjima kad orografski učinak inicira slobodnu konvekciju iznad stabilnog sloja. Očito, nad morem taj mehanizam pokretanja konvekcije nije moguć.
Radio-sondaža iz primjerice Zadra, 25.7. u 12 UTC otkriva vrlo visoke vrijednosti konvektivne inhibicije (vidi sliku). CIN u iznosu -456 J/kg je izuzetno visoka vrijednost koja praktički onemogućava bilo kakvu pojavu konvekcije, osobito nad morem gdje ne postoji učinak prisilnog dizanja zraka orografijom. Na dijagramu je također vidljiv izuzetno topao sloj zraka oko 800 hPa (~ 2 km visine), gdje zrak pritječe s jugozapada i značajno povećava osječnanu površinu, tj. vrijednost konvektivne inhibicije. Izračun CAPE (364 J/kg) također otkriva dosta manju nestabilnost nego je većina numeričkih modela predviđala (npr. ECMWF model je za jutarnje sate toga dana, nad morem između Zadra i Ancone “nacrtao” CAPE u iznosu od apsurdno visokih 6500 J/kg). U konačnici, kombinacija preniske nestabilnosti (CAPE) i previsoke inhibicije (CIN) ipak je dovela do nemogućnosti stvaranja grmljavinskih oluja nad Jadranom, potpuno suprotno predviđanjima svih prognostičara.
Konvektivna inhibicija, tj. trend njezina porasta s vremenom se npr. smatra i glavnim uzrokom smanjenja učestalosti pojave nevremena u nekim dijelovima svijeta. Npr. Ahmed i sur. (2019) dovode u vezu klimatološki trend porasta CIN sa smanjenjem frekvencije konvektivnih nevremena nad Pakistanom, a Taszarek i sur. (2021) smatraju da je trend porasta CIN nad južnim regijama SAD te nad istokom Europe uzrok uočenom smanjenju učestalosti olujnog nevremena u tim područjima.
Reference
Ahmed, R., Latif, M., Adnan, S. et al. Thunderstorm frequency distribution and associated convective mechanisms over Pakistan. Theor Appl Climatol 137, 755–773 (2019). https://doi.org/10.1007/s00704-018-2619-x
Taszarek, M., J. T. Allen, H. E. Brooks, N. Pilguj, and B. Czernecki, 2021: Differing Trends in United States and European Severe Thunderstorm Environments in a Warming Climate. Bull. Amer. Meteor. Soc., 102, E296–E322, https://doi.org/10.1175/BAMS-D-20-0004.1.
