Autori sa sveučilišta u Miami-u, Brian Mapes i Wei-Ming Tsai, predstavili su rezultate svojeg istraživanja zanimljivog meteorološkog fenomena iz Indijskog oceana. Riječ je o izoliranim područjima visokih vrijednosti oborive vode koja se kreću vrlo malom brzinom iz Indijskog oceana prema istočnoj obali Afrike. Geografski položaj im je unutar 10 stupnjeva zemljopisne širine od ekvatora. Kad na svom sporom putovanju stignu do obale, donose značajnu količinu kiše zahvaćenom području. Ta zemljopisna regija je inače dosta suha, pa kiša koju donose ovi sustavi ima značajne učinke na vodni režim tog područja.
Trajanje ovih tvorevina je duže od tjedan dana i javljaju se nekoliko puta godišnje. Taj fenomen dosad nije bio izučavan niti posebno dokumentiran u znanstvenoj literaturi.
Mapes i Tsai su koristili 5 godina satelitskih podataka za uočavanje ukupno 17 ovakvih sustava. Pojavljivali su se tijekom bilo koje sezone. U slučaju da se ovakvo jezero pojavi na zemljopisnoj širini većoj od 10°, prema autorima istraživanja – može se pretvoriti u tropsku depresiju a zatim i u tropski ciklon.
Istraživanja oborinskih režima u ovom monsunskom području se većinom odnose na mjesečne ili godišnje akumulacije. Oborinske studije na kraćim vremenskim skalama u ovom području su rađene rjeđe i stoga su fenomeni poput ovih ostali dosad neistraženi.
Čini se da se ovi sustavi izdvajaju iz postojećih “atmosferskih rijeka” (engl. atmospheric river, moisture plume, tropical plume…) i zatim dalje napreduju kroz ostatak životnog vijeka kao potpuno izoliran sustav – vidi animaciju iznad.
Atmosferske rijeke su uska područja transporta mnogo veće količine vodene pare u odnosu na okolinu. Pritom se vodena para prenosi iz tropskih područja u više zemljopisne širine. Taj fenomen je često povezan s ektremnim količinama oborine na zahvaćenom području (vidi npr. rad Martinković, M. “Povezanost atmosferskih rijeka s ekstremnim količinama oborine u Hrvatskoj“). Širina ovakvih pojasa je u pravilu manja od 500km, a dužina im je preko 2000 kilometara.
Autori u svojoj objavi navode da nije poznat mehanizam koji dovodi do izolacije atmosferskog jezera od matične rijeke te zbog čega su ova jezera dugoročno postojana i zašto se tako sporo kreću prema obali Afrike te naglašavaju da je to tematika za buduća istraživanja ovih fenomena. Moguće je, tvrde autori, da se slične tvorevine javljaju i drugdje na Zemlji. Više o ovoj novoklasificiranoj meteorološkoj pojavi možete pročitati ovdje, ovdje i ovdje.
