U našim mjesečnim reanalizama klime, iz mjeseca u mjesec smo naglašavali činjenicu kako je od početka godine do rujna naša regija trpjela konstantan deficit oborine. Sušno razdoblje kulminiralo je tokom ljetnih mjeseci, pojačano iznadprosječno visokim temperaturama zraka. I premda statistička analiza vremenskih nizova od 1979. godine prema modeliranoj klimi u našem CRD projektu pokazuje blagi uzlazni trend u ukupnoj količini oborine tijekom cijele godine (oko +2,6 mm/mjesec/dekada – prva slika), projekcije klime za regiju govore o povećanoj vjerojatnosti sušnih razdoblja u budućnosti. 2022. se je definitivno pokazala u takvom svjetlu i sad se postavlja pitanje – jesu li ta dva pokazatelja oborinskog režima u klimatološkom smislu međusobno oprečna ili je detaljnijom analizom moguće pronaći njihovo barem djelomično slaganje? Kao u uvijek odgovori su relativno kompleksni i zahtijevaju složene statističke analize i ispravna tumačenja istih. U ovom tekstu ćemo nastojati pokazati na primjeru 2022. koji je moguć smjer u kojem se kreće klima regije u kontekstu pojave sušnih razdoblja i zbog čega postoji mogućnost da će se takvi uvjeti intenzivirati u budućnosti unatoč blagom povećanju ukupne godišnje količine oborine u regiji.
Kad govorimo klimatskim ekstremima ne mislimo nužno na pojedinačne događaje poput apsolutnih maksimuma temperature zraka. Iako vidimo da i takvi događaji postaju nezanemarivo česti u posljednje vrijeme (kao primjerice obaranje apsolutnog temperaturnog rekorda u Zadru za skoro 3°C – s 36,3 na 39 °C) njih je u pravilu moguće pripisati određenoj kombinaciji meteoroloških uvjeta koja se mogla posložiti u načelu bilo kad. Želimo li pripisati takve događaje klimatskim promjenama, moramo odrediti mijenja li se njihov povratni period, tj. učestalost pojavljivanja. U velikom broju slučajeva vjerojatno bi našli da je to slučaj, barem kada je riječ o izmjerenim maksimumima temperature zraka. Pritom je za ozbiljnu znanstvenu raspravu nužna kvantifikacija – konkretne brojke kao nedvosmisleni pokazatelji promjena.
Međutim, postoji još jedan aspekt ekstrema koji je nešto drugačiji i dalekosežniji od pojedinih događaja (rekorda temperature, poplava, tučonosnih situacija itd.). To su trajniji periodi vremenskih uvjeta koji neuobičajeno odstupaju od klimatske normale. Suša je jedan od takvih ekstrema koji se manifestiraju kroz nužno dulje vremensko razdoblje i nisu mjerljivi u nekom određenom trenutku kao primjerice terminska temperatura zraka ili brzina vjetra. I premda je sušu ponešto teže kvantificirati jer nije podatak koji se može jednoznačno odrediti nekom mjerom, moguće je kroz određene pokazatelje vidjeti postoje li elementi suše i koliko su izraženi. Doduše, za potrebe agronomije na primjer, moguće je izraziti sušnost mjerenjem primjerice vlažnosti tla na različitim dubinama, ali to ćemo ostaviti za neke specijalizirane rasprave.
U ovom tekstu ćemo promatrati sušnost ljeta 2022. kroz prosječnu količinu oborine u regiji tijekom tri ljetna mjeseca (lipanj, srpanj i kolovoz) te staviti te podatke u kontekst usporedbom s prethodnim godinama ali i drugim meteorološkim uvjetima koji su povezani sa sušom.
Iz podataka reanalize klime modelom (projekt CRD), odredili smo prosječnu količinu oborine u regiji, kumulativno tijekom mjeseca lipanj, srpanj i kolovoz. Izračunali smo taj podatak za svaku godinu od 1979. do 2022., a rezultat analize je prikazan na sljedećoj slici:
Iz slike je vidljivo da je ove godine tijekom tri ljetna mjeseca u regiji palo u prosjeku 125 milimetara oborine. U kontekstu prijašnje 42 godine, samo je u nekoliko godina modelirana vrijednost bila niža od te (2000., 2003., 2007., 2012. i 2017.), što ovogodišnje ljeto svrstava na 6. najsušnije mjesto od 1979. godine. Također, na slici je dodana i linija srednje vrijednosti (isprekidana svjetloplava), te linija linearnog trenda (puna crvena). Uočljivo je da su trendovi temeljeni na cijeloj godini (Slika 1) i tijekom ljetnog razdoblja (Slika 2) suprotni. Dok se ukupna godišnja količina oborine neznatno povećava, tijekom ljetnih mjeseci ona opada (također, neznatno). Prikazani linearni trendovi nisu jako izraženi, međutim sa slika se mogu vidjeti i neki drugi pokazatelji. U prvom redu, na obje slike je moguće vidjeti da količine oborine u lijevoj polovici slike mnogo manje variraju nego u desnoj (statistički – standardna devijacija je u drugoj polovici razdoblja znatno veća nego u prvoj). Drugim riječima, varijabilnost sume oborine iz godine u godinu je u posljednja 2 desetljeća mnogo veća nego je bila ranije. Na Slici 2 koja pokazuje regionalne sume oborine tijekom ljetnih mjeseci je vidljivo da prije 2000. godine nijedno ljeto nije bilo sušno kao 2022. Sva sušnija ljeta od 2022. su bila 2000. i nakon nje, a također i dva najkišnija ljeta su također zabilježena u desnoj polovici grafa – ponovo pokazatelj povećane varijabilnosti podataka unutar skupa.
Iako je ljeto 2022. po kumulativnoj oborini u regiji bilo tek 6. najsušnije, sama količina oborine nije jedini pokazatelj sušnosti. Znatan utjecaj na sušnost nekog područja osim izostanka oborine ima i povećana temperatura zraka. Pri višoj temperaturi mnogo je izraženije isparavanje vode s podloge te kroz drvnu i lisnu masu vegetacije (proces znan kao transpiracija), čime se dodatno reducira vlažnost tla, tj. povećava deficit vode u odnosu na optimalne potrebe. Stoga smo analizirali i srednje temperature u regiji tijekom istog razdoblja, koje su prikazane na Slici 3.
Na Slici 3 je vidljivo da je 2022. imala 2. najtoplije ljeto u regiji iza 2003. Upravo 2003. godina je i dalje rekorder po intenzitetu ljetne suše prema oba pokazatelja (najmanja modelirana količina oborine i najviša modelirana temperatura zraka – DHMZ analizu vidi na linku). Kombinacija 2. najtoplijeg i 6. najmanje oborinskog, također i 2022. svrstava definitivno među ekstremno sušna ljeta. Sa Slike 3 je vidljiv i znatan pozitivan trend prosječne ljetne temperature zraka, te je za očekivati da će iduća ljeta biti uz određene varijacije – u prosjeku – sve toplija, čime će se intenzivirati učinak blagog negativnog trenda ukupne ljetne oborine (Slika 2). Stoga se može pretpostaviti kako će u budućnosti ljetne suše biti sve izraženiji problem u našoj regiji, kao kombinacija ova dva klimatska pokazatelja.
Ipak, takve promjene se ne događaju preko noći već na duljoj vremenskoj skali, te pravodobno prepoznavanje problematike i pravilna prilagodba novonastalim okolnostima može neutralizirati negativne posljedice očekivanih sušnih perioda u budućnosti. Prepoznavanjem i planiranjem djelotvornih akcija usmjerenih na prilagodbu budućoj klimi regije, potencijalni problem je moguće pretvoriti u priliku za stvaranje otpornije budućnosti na izazove koje nam donose klimatske promjene regije. U tom kontekstu, kao dobar primjer planiranja temeljenog na projekcijama buduće klime, valja spomenuti i nedavno održanu konferenciju u Splitu pod nazivom “CREATE the future we need” u organizaciji dr. sc. Natalije Dunić i Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Nadajmo se da će takvih skupova biti sve više i da će oni rezultati konkretnim i djelotvornim akcijama za uspješno prilagođavanje promjenama klime koje nam donosi budućnost.
