Američko sveučilište The University of Alabama in Huntsville, The National Space Science & Technology Center, objavilo je mjesečno izvješće o globalnoj anomaliji temperature donje troposfere za prosinac 2020, koja iznosi +0,27°C, što je osjetno sniženje s +0,53°C iz studenog. Izrađeni su i podaci o ukupnoj anomaliji 2020. koja je druga najtoplija godina prema ovoj metodi, od 1979. Anomalija temperature određena je satelitskim mjerenjem (UAH dataset). Donosimo nešto detaljnije podatke o temperaturnoj anomaliji prosinca, kao i cijele 2020. godine.
Regionalni raspored odstupanja temperature od prosjeka na planeti (donja troposfera), u prosincu 2020. je izgledao kao na sljedećoj slici. Naše područje je imalo pozitivno odstupanje u odnosu na klimatološki prosjek, dok je sjeverozapad Europe imao nešto hladnije vrijeme u odnosu na normalu prosinca.
Dugoročni linearni trend zatopljenja iznosi +0,14°C po dekadi, i to +0,12°C po dekadi nad oceanima i +0,18°C nad kontinentima. Prosinac je globalno zaokružio 2020. godinu na 2. najtoplije mjesto u zadnje 42 godine od početka UAH dataseta, sa srednjom godišnjom anomalijom od +0,49°C, iza dosad najtoplije 2016. godine koja je imala srednju anomaliju od +0,53°C.
Pad globalne anomalije temperature u prosincu se pripisuje utjecaju La Niña-e, hladne faze El Niño–Southern Oscillation (ENSO), meteorološkog fenomena periodične oscilacije temperature površine ekvatorskog dijela Tihog oceana. Tijekom La Niña faze, istočni vjetrovi (pasati) postaju jači te snažnije otpuhuju toplu površinsku vodu oceana iz smjera Južne Amerike prema Indoneziji, što dovodi hladniju vodu iz dubine oceana na njezino mjesto, a što se u konačnici očituje kao hladnija površina oceana u odnosu na prosjek, zapadno od Južne Amerike. Zadnja faza La Niña-e započela je najesen 2020. i očekuje se da će trajati još neko vrijeme kroz 2021. uz očekivanu tranziciju u El Niño fazu na proljeće. Tijekom La Niña faze globalna temperatura na planeti općenito opada, i obratno, no potrebno je najčešće dva do tri mjeseca od početka pojedine faze da se primjete efekti na temperaturu planete. Stoga očekujemo da prva polovica 2021. bude globalno nešto hladnija nego je to bila druga polovica 2020.
Što se tiče dugoročnog trenda zatopljenja po regijama planete, prema UAH datasetu situacija je sljedeća:
Primjetno je sa slike, da je naše područje, uz arktičko, regija koja ima najveći trend zatopljenja na planeti. Prema UAH datasetu ono iznosi oko +0,3°C po dekadi, sjeveroistočno između Srbije i Rusije i preko +0,35°C po dekadi, dok prema našim analizama putem klimatoloških reanaliza pojedinih mjeseci (CRD baza), ono iznosi +0,4°C po dekadi, što je vrlo slična vrijednost u usporedbi s UAH datasetom.
Konačno, regionalna raspodjela srednje anomalije temperature za 2020. godinu izgleda ovako:
Ponovo, naše područje je među onima s najvišom pozitivnom anomalijom na planeti, sa srednjim godišnjim ostupanjem između +1 i +1,5°C, nakon dijela Rusije koje je “u vodstvu” s godišnjom anomalijom većom od +1,8°C.
