Hoće li se učestalost razornih tropskih ciklona povećati za 10 puta?

Morski.hr je povodom tropskog ciklona koji je 29. kolovoza sa kategorijom 4 imao izlazak iz Meksičkog zaljeva na kopno kraj New Orleansa, objavio članak u kojem iznosi da su uragani “definicija potpune katastrofe” i najavljuje povećanje učestalosti najjačih uragana za 10 puta kad se poveća prosječna temperatura zraka za 2°C. Da vidimo slažem li se s navodima Morskog portala, ili se ne slažem.

Odmah na početku da razjasnimo, naziv uragan i tropski ciklon su istoznačnice. Morski u tekstu lijepo objašnjava da su u različitim dijelovima svijeta za istu pojavu uobičajeni drugačiji nazivi: “Istovjetna pojava u različitim dijelovima tropskog svijeta ima različita imena, pa se u Sjevernoj i Srednjoj Americi naziva hurricane (čit: hariken), u južnom dijelu Tihog oceana tajfun, u Indijskom oceanu ciklon, te u Australiji Willy-willies.“. Meteorološka struka pojavu naziva tropski ciklon (engl. tropical cyclone). I da, odmah na početku se moram složiti s izjavom da su uragani, ili tropski cikloni, definicija potpune katastrofe. Nažalost, za zahvaćena obalna područja ciklonom kategorije 4 ili 5, u pravilu to znači istinsku katastrofu.

Morski u tekstu, navodi faktore koji su potrebni da bi nastao tropski ciklon:

1. “Nastaju kao skupina grmljavinskih oluja iznad oceanske površine” – u načelu da; stručnije izraženo, potrebna je latentna nestabilnost zračne mase koja će podržati slobodnu konvekciju. Naime, mehanizam nastanka tropskog ciklona temelji se na oslobađanju ogromne količine topline uslijed konvektivnih procesa u kojima se ukapljuje vodena para koja isparava s podloge. Pri ukapljivanju pare, oslobađa se toplina, što dalje intenzivira konvektivne procese i čini tvorevinu samoodrživom.
2. “Stvaraju se na udaljenosti od najmanje 250 nautičkih milja od obale” – ovo doista nije nužan uvjet. WMO, prema Gray, W. M., 1968: Global view of the origin of tropical disturbances and storms. Mon. Wea. Rev., 96, 669-700., ne navodi udaljenost od obale kao uvjet nastanka tropskog ciklona.
3. “Minimalna potrebna temperatura morske površine je 26,5 C” – točno, visoka temperatura površine morske podloge isparava dovoljno vodene pare u zrak. Neki noviji radovi doduše pokazuju kako je dobar dio tropskih ciklona nastao i pri nižoj temperaturi površine, te daju neke ideje za korištenje drugačijih termičkih pokazatelja kao nužnog uvjeta za nastanak tropskog ciklona.
4. “Vlažnost zraka” – zrak uvijek sadrži neku vlažnost, sam termin “vlažnost zraka” ne znači ništa kao uvjet za nastanak tropskog ciklona. Što zrak sadrži više vodene pare to su uvjeti bolji, ali ne postoji neka utvrđena konkretna granica ispod koje možemo reći da nastanak tropskog ciklona nije vjerojatan. Stoga je ovaj uvjet trebalo formulirati kao “dovoljna vlažnost zraka”.
5. “Brzina vjetra” – ne, ovo nije uvjet nastanka tropskog ciklona, prema nijednom relevantnom istraživanju ili literaturi. Ne postoji utvrđena granica minimalne ili maksimalne brzine vjetra za nastanak tropskog ciklona. Ono što ima veze s vjetrom a tiče se uvjeta nastanka je vertikalno smicanje vjetra, pa je to tako trebalo i formulirati. Vertikalno smicanje je vektorska razlika u brzini vjetra između slojeva zraka po visini i za nastanak tropskog ciklona je nužno da vertikalno smicanje vjetra bude vrlo ograničeno. Zašto Morski nije napisao koji su izvori ovih informacija?
6. “Rotacija Zemlje: Interakcijom toplog oceana, vlage i vjetra – stvaraju se uraganske spirale” – rotacija Zemlje je nužna za stvaranje inercijalne sile poznate kao Coriolisova sila. To je efekt koji se očituje kao skretanje gibanja zraka od pravocrtnog za promatrača na Zemlji. U konačnici, Coriolisova sila omogućuje održavanje rotirajućih sustava u atmosferi, poput tropskih i izvantropskih ciklona. Stoga se kao jedan od uvjeta za nastanak tropskog ciklona često navodi udaljenost od ekvatora barem 5° (na ekvatoru je Coriolisova sila = 0) Međutim, novija saznanja govore da je to vrlo slab uvjet, te da je nastanak i moguć i mnogo bliže ekvatoru. Ono što nije moguće to je prelazak ciklona sa sjeverne polutke na južnu, i obratno, ali također ni pojava iznimno jakih ciklona vrlo blizu ekvatora gdje ih vrlo slaba Coriolisova sila ne bi mogla podržavati. Stoga u načelu da, rotacija Zemlje je nužan uvjet, ali što je Morski htio reći s ostatkom rečenice, nije nam baš najjasnije. Morski, zašto tako nejasne definicije?
7. “Mirno središte uragana oko kojeg se vrtlože snažni vjetrovi – ili „oko““. Ovo također nije uvjet nastanka, to je karakteristika strukture tropskog ciklona.

U uvjetima nastanka TC koje je iznio Morski, nije naveden bitan dinamički uvjet a to je pojava relativne vrtložnosti u donjoj troposferi. Vrtložnost je pojava rotacije oko nekog središta, ali također relativna vrtložnost vjetra nastaje i kao posljedica različite brzine vjetra u horizontalnoj ravnini (horizontalno smicanje). Možda je ovaj uvjet pod brojem 7. trebao biti upravo to, ali….

Morski dalje navodi: “Upravo ti najjači vjetrovi pušu uz sami rub mirnog „oka“ uragana kod tzv. „očnog zida“. Tu se događa ispuhivanje ogromne količine zraka prema vani, što posljedično izaziva usisavanje sa suprotne strane, spajanje energije i cirkularno kretanje. Razlog zašto je unutar „oka“ neobično mirno stanje bez vjetra i zapravo vedro vrijeme bez oblaka je činjenica da se jedan dio zraka vraća unutra.“. Morski? Što je ovo? Kakvo “ispuhivanje zraka prema van i usisavanje sa suprotne strane”? “Spajanje energije”?? U području oblačnog zida konvektivne struje dižu zrak uvis, a onda se dio tog zraka koji dosegne vrh, vraća dolje kroz oko ciklona (ovo spuštanje zraka dovodi do razbijanja naoblake u oku), a drugi dio se spušta prema vanjskoj strani ciklona:

“Uragan je kolektor ogromne količine energije. Kad jednom započne proces, izaziva događaje koji ga pojačavaju i tako se sve vrti u krug. U središtu zrak rotira i konvergira, što izaziva uzdizanje zraka. Zrak se tako hladi i kondenzira, što oslobađa energiju u okolni zrak, što sustav uvijek iznova hrani.” – Točno, tropski ciklon je samoodrživa pojava koja pojačava samu sebe oslobađanjem latentne topline ukapljivanja vodene pare.

“Ovisno o uvjetima koji (ne) pogoduju njegovu nastanku, mogući su različiti scenariji: od raspada prije dolaska na kontinent (trajanja od tek nekoliko sati), do kontinuiranog trajanja od nekoliko dana (i do dva tjedna), gdje svoju snagu gubi trenjem nad kontinentalnim područjem i nedostatkom dotoka vodene pare.” – Istina, onda kad TC ostane bez velike količine vodene pare, prekinut će se proces životnog ciklusa, jer neće više biti dovoljnog oslobađanja latentne topline, i konvektivni procesi će se postupno ugasiti. Trenje nad kopnom također je iznimno otežavajuć faktor, pa stoga TC naglo gubi snagu izlaskom nad kopnenu površinu.

“Dok se približava kopnu, uragan donosi jaku kišu i oni najveći podižu razinu mora ogromnim valovima.” – Ne samo zbog visokih valova već i zbog niskog atmosferskog tlaka u području ciklona dolazi do podizanja srednje razine površine mora!

“Ne ulazeći u političko-gospodarsku podlogu negiranja o utjecaju čovjeka, odnosno globalnom zatopljenju na nastanak sve snažnijih meteoroloških ekstrema, znanstveni podaci govore upravo suprotno.” – Zapravo, dio politike se upravo oslanja na preuveličavanje učinaka čovjeka na klimu, kako bi nametnula što više poreza građanima, dok znanstveni podaci o mnogim meteorološkim ekstremima ne govore o njihovom povećanju onako alarmatično kako se to predstavlja u javnosti prepunoj klimatske infodemije. Neki od ekstrema povećavaju učestalost i/ili intezitet, ali mnogi ne onako kako se predstavlja kroz medije u javnosti. Kako ćemo vidjeti niže, tropski cikloni su upravo jedan od takvih mitova.

“Kako globalno raste prosječna temperatura zraka, rastu dva izuzetno važna parametra za razvoj uragana: temperatura podloge i jačina vjetra.” – Morski, sad već ulazimo u izmišljanje. Da, temperatura podloge se povećava, ali kakve veze ima jačina vjetra s nastankom tropskog ciklona? Čak i ako se poveća brzina vjetra, vrlo je vjerojatno da će se s njom povećati i vertikalno smicanje, a to znači da će taj vrlo bitan uvjet za nastanak tropskog ciklona postati manje pogodan. Morski, nešto tu ne štima.

“Dokazi su već vidljivi, jer je udio razarajućih uragana poput Irme ili Doriana, u globalnoj statističkoj slici ciklona bio ispod desetak posto, dok ih je posljednjih 10-ak godina već zabilježeno dvostruko više. … Usporedbe radi, ovakvi uragani bilježeni su prosječno 4-5 puta u stoljeću, a znanost potvrđuje njihovo udvostručenje zbog porasta temperature od 0,5 C. Porast temperature od jednog stupnja, učetvereostučit će pojavljivanje uragana četvrte i pete kategorije, dok će rast temperature od dva stupnja donijeti nimalo optimističnih deset puta više onog što možemo slobodno nazvati – definicijom potpune katastrofe!“

Ovo uopće nema uporište u znanosti. Prvo pogledajmo što se događa s učestalošću TC na Atlantiku:

Iz podataka je vidljivo da negdje od 1995. postoji blagi trend porasta, nakon što je od 1930. do 1995. bila stagnacija ili čak blagi pad. Podatke prije 1930. zaista ne treba uzimati previše ozbiljno u analizu s obzirom da je otkrivanje manjih sustava u to tehnološki zastarjelo doba bilo upitne točnosti. Istovremeno, na Pacifiku, trend ne postoji:

Podaci s NHC su malo već stari, ali postoje i noviji. Primjerice, Climatlas donosi konstantno praćenje i osvježavanje globalne statistike tropskih ciklona. Pokazuje se tako, da se učestalost pojave jakih tropskih ciklona vrlo sporo povećava, ali se učestalost pojave svih tropskih ciklona smanjuje:

Globalna akumulirana količina energije tropskih ciklona, nema trend povećanja:

Stoga, izjave o udvostručenju pojave razornih tropskih ciklona uopće ne stoje. Što se tiče klimatoloških projekcija za budućnost, NOAA GFDL je kompajlirao iznimnu količinu istraživanja na web stranici Global Warming and Hurricanes. Prenosimo zaključke:

“The IPCC AR6 presents a strong body of scientific evidence that it is unequivocal that humans have caused the earth’s climate to warm, with a likely human contribution of 0.8 to 1.3 degrees Celsius to global mean temperature since the late 1800s. But what does this anthropogenic global warming mean for Atlantic hurricane activity, or global tropical cyclone activity? Here, we address these questions, starting with those conclusions where we have relatively more confidence…“

• “Tropical cyclone rainfall rates are projected to increase … on the order of 10-15% for rainfall rates …”
• “Tropical cyclone intensities globally are projected to increase … by 1 to 10% according to model projections for a 2 degree Celsius global warming …”
• “The global proportion of tropical cyclones that reach very intense (Category 4 and 5) levels is projected to increase … There is less confidence in future projections of the global number of Category 4 and 5 storms, since most modeling studies project a decrease (or little change) in the global frequency of all tropical cyclones combined…”

Detalje svakako pročitajte sami na GFDL linku, no da li prognozirano povećanje intenziteta od 1 do 10 posto, za 2 stupnja Celzijeva zatopljenja znači isto što i “dok će rast temperature od dva stupnja donijeti nimalo optimističnih deset puta više onog što možemo slobodno nazvati – definicijom potpune katastrofe” prema izjavi Morskog? Da nije Morski možda pobrkao 10 posto i 10 puta?

Gotovo identične zaključke GFDL-u donosi i IPCC izvješće:

U ozbiljnim znanstvenim radovima, kao i u IPCC izvješću, nigdje ne postoji predviđanje da će se niti učestalost, niti intenzitet razornih tropskih ciklona povećati za 10 puta u skoroj budućnosti. Donose li tropski cikloni sve više materijalne štete? Da, i to gotovo eksponencijalno. No to nije uzrokovano povećanjem njihove učestalosti, već iznimnim povećanjem izloženosti rizicima materijalnih vrijednosti. Već smo pisali, zašto se materijalni iznosi štete od meteoroloških nepogoda ne mogu uzeti kao pokazatelj klimatskih promjena.

E, Morski, Morski… I još mu ovako radimo reklamu. Ali dobro, nadajmo se da će Morski ovu kritiku uzeti dobronamjerno i da će u sljedećim osvrtima na tematiku tropskih ciklona malo bolje konzultirati izvore. Kad smo već kod izvora, nažalost u tekstu Morskog oni nigdje nisu navedeni, pa se postavlja pitanje – možda zaista ti podaci negdje baš takvi pišu. U tom slučaju, kritiku bi trebalo uputiti izvorima takvih informacija, no budući da ih Morski nije referencirao, ostaje nam samo nagađati odakle oni dolaze.