19. srpnja 2023. velik dio kopnenih krajeva Hrvatske poharalo je olujno konvektivno nevrijeme pri čemu su nastale velike materijalne štete, a nažalost bilo je i ljudskih žrtava. Tijekom popodneva, konvektivna oluja koja se formirala zapadno od Slovenije, intenzivirala se je oko graničnog područja Italije, Slovenije i Austrije. Na svom putu prema istoku, oluja je došla nad ravničarsko područje prizemnih temperatura 28-31 °C, te rosišta oko 20 °C, što je omogućilo njezino daljnje jačanje u CAPE okruženju od preko 1500 J/kg, mjestimice i više od 2500 J/kg. Slika 1 pokazuje sondažno mjerenje na postaji Zagreb-Maksimir (crvena točka na pridruženoj radarskoj slici), oko 2 sata prije nailaska olujnog sustava, te rezultate mjerenja CAPE od 1680 J/kg i lifted index -6,35 K. Klik na sliku otvara veću verziju u novom prozoru/tabu.
Pri svom brzom premještaju prema istoku, olujni sustav je poprimio karakterstike superćelije, te je proizveo mjestimičnu tuču promjera 10-tak centimetara. Osim tuče ovaj sustav je odlikovala iznimno jaka udarna fronta vjetra (“velepropad”, engl. downburst) te su posljedično zabilježene mnoge materijalne štete u zahvaćenom području kao npr. u Zagrebu, gdje su oštećeni brojni objekti i polomljena stabla. Udari vjetra su prema mjerenjima premašivali 20-30 metara u sekundi na najvećem broju zahvaćenih mjernih lokacija.
Tranzicija u tzv. bow echo sustav
Na svom putu kroz ravničarsko i vruće područje zapadne Slavonije prema istočnoj Slavoniji, sustav se postupno počeo transformirati iz superćelijskog u tzv. bow echo sustav (u nedostatku dobrog prijevoda). Ova tranzicija, čiju idealiziranu simulaciju možete pogledati ovdje, događa se onda kad prizemni vjetar ojača i postane usmjereniji u smjeru gibanja oluje kroz dublji sloj zraka (za razliku od superćelijske strukture gdje postoji znatna rotacija smjera s porastom visine). Ovakva tranzicija omogućava jaču propagaciju hladnog zraka koji nadire u pozadini oluje. Brzina napredovanja sustava se povećava, kao i njegove dimenzije, a prizemni udari vjetra također dodatno ojačaju. Na radaru se ova faza očituje kao linija jačih odraza koja napreduje velikom brzinom u smjeru svojeg vjetra.
Dolaskom do istočne Slavonije, udari vjetra su poprimili najveće vrijednosti, te je automatska postaja na radarskom centru Gradište zabilježila udar od 50 m/s (slika br. 2), nakon čega je polomljen mjerni stup anemometra te daljnje mjerenje više nije bilo moguće. Je li taj udar izmjeren ispravno, tj. je li bio jači, te je li nakon njega došao neki još jači nalet za sad ostaje nepoznanica. Posljedice možete vidjeti na slici broj 3.
Najveća brzina vjetra u Hrvatskoj službeno izmjerena i verificirana, iznosila je 69 m/s na Masleničkom mostu, 21. prosinca 1998. Naravno riječ je o buri, ali vidimo da su se brzine vjetra iz ovog konvektivnog sustava opasno približile toj vrijednosti, posebice ako pretpostavimo da je izmjerenih 50 m/s možda i najveća vrijednost koju taj instrument može zabilježiti (?). Nadamo se da će stručnjaci iz DHMZ pomno istražiti ovaj slučaj i dati odgovor na pitanje o stvarnim brzinama vjetra koje su možda i premašile dosad najveću brzinu bure. Osim izravno anemometrom, brzinu vjetra je moguće dobro procijeniti i dopplerovim radarom pa će možda i ti podaci dati nekakav uvid u sve što se je događalo tog popodneva na putu ovog iznimnog olujnog sustava.
Posljednja slika donosi radarski odraz sustava u trenutku nailaska udarne fronte na područje RC Gradište. Snimka je s RC Bilogora budući da je ona s radara Gradište neupotrebljiva zbog neposredne blizine sustava. Na slici je vidljivo da se je sustav podosta rastegnuo iz superćelijske strukture u tzv. bow echo sustav (tj. razvučen je u smjeru sjever-jug, uz brzo napredovanje sustava u smjeru istoka).
