24. lipnja u Češkoj (48.84N, 17.07E) oko 17:40 UTC, zabilježena je superćelijska grmljavinska nepogoda s razvijenim tornadom koji je klasificiran na Fujita skali kao F3. Procjene su se kretale od F2 do F4 ali se čini da je konačna klasifikacija postavljena kao F3 (promjene su moguće naknadno). S obzirom da je tornado zahvatio naseljeno područje, nažalost nastale su brojne materijalne štete kao i ljudska stradanja, a konačan broj ozlijeđenih i nastradalih u trenutku pisanja teksta još nije definiran.
Tornado je rotirajuća struktura u pravilu povezana sa superćelijskim grmljavinskim sustavom, te se iz njegove podnice spušta do tla. U rotirajućem stupcu zraka nastaju iznimne brzine vjetra koje ponekad premašuju sve druge brzine kretanja zraka zabilježene uz tlo, pa čak i udare vjetra u tropskom ciklonu. Budući da je brzinu vjetra svakog tornada nemoguće izmjeriti iz praktičnih razloga, njegova snaga se procjenjuje prema posljedicama koje ostavi u zahvaćenom području i tako se tornada klasificiraju prema Fujita skali. Prognoziranje pojedinačnih događaja tornada nije moguće, ali je moguće procijeniti vjerojatnost nastanka u nekom području prema određenim sinoptičkim pokazateljima. U pravilu se za tu procjenu koriste mjera za latentnu nestabilnost atmosfere (CAPE, obično mixed-layer), smicanje vjetra između nivoa 0 i 6 km, storm relative helicity u sloju 0-1 km (SRH), lifted condensation level (LCL), količina vlage izražena temperaturom rosišta itd (Garner, 2013).
Je li češki tornado uzrokovan klimatskim promjenama? Nakon svakog ovakvog događaja u mainstream medijima se izvlače poveznice pojedinih događaja i promjena klime. I dok neki ispravno tumače te poveznice, većina osvrta ipak zaključuje kako su događaji “uzrokovani klimatskim promjenama”, što naravno nije istina. Nijedan pojedinačan događaj nije uzrokovan klimatskim promjenama po definiciji, već u prvom redu događaji definiraju klimu (dakle povezanost može biti isključivo obratna). No to onda implicira da povezanost ipak postoji – u smislu ako primjerice u novije doba nastaju tornada tamo gdje nisu ranije nastajala, ta činjenica mijenja klimatološku sliku tog područja, zar ne? Da, ali kasnije ćemo vidjeti je li to zaista tako kad pogledamo stvarne podatke. No ima još nešto – ajmo promotriti utjecaj klime u smislu nižeg levela i nastanka tornada, jer na taj način možemo reći da možda klimatske promjene uzrokuju tornada? O čemu to sad pričamo?
Dakle ako se mijenja klima sinoptičkih parametara koji pogoduju nastanku tornada i to u smislu da uslijed klimatskih promjena postaju sve povoljniji, znači li to onda da klimatske promjene tih sinoptičkih parametara uzrokuju tornada? E ovdje već možemo razviti kvalitetniju diskusiju.
Iznad smo spomenuli koji se sinoptički parametri najčešće koriste u prognoziraju vjerojatnosti nastanka tornada. Ipak treba reći da o tornadima i dalje ne znamo baš sve, tako da ne znamo definitivan popis svega što utječe na vjerojatnost njihova nastanka. Međutim, ako se CAPE, SRH, smicanje, temperatura rosišta, LCL, itd. mijenjaju tako da s vremenom postaju povoljniji za nastanak tornada, možemo reći da onda klima s vremenom postaje “tornadogeneznija”. I tako postavljenu hipotezu sad trebamo testirati na konkretnim podacima da vidimo možemo li ju potvrditi ili odbaciti. To je znanstveni pristup.
Najprije pogledajmo neke uvodne podatke. Nikolai Dotzek u svom radu (Dotzek, 2003), naglašava kako je broj službeno prijavljenih tornada u Europi značajno manji od stvarnog broja, za razliku od primjerice područja SAD te procjenjuje stvaran klimatološki broj godišnjih tornada u Europi na 697±36 (uključujući pojave iznad mora – morske pijavice), odnosno 304±25 godišnje pojave tornada iznad europskog kopna, u prosjeku. Manjak prijavljenih tornada u odnosu na stvaran broj je funkcija gustoće mreže službenih opažanja, ali također i značajna funkcija gustoće naseljenosti. Naime što je naseljenost rjeđa to je manja vjerojatnost da će nastati šteta od tornada, a time i da će isti biti zabilježen u službenoj statistici. Ipak u posljednje dvije dekade prijavljenih tornada ima neusporedivo više nego ranije, što je posljedica korištenja mobilnih telefona s ugrađenim kamerama i dostupnosti Interneta, društvenih mreža i elektroničkih mainstream medija, pa je sad mnogo teže očekivati da će neki tornado ostati nezabilježen u odnosu na doba kad takvih elektroničko/komunikacijskih sustava nije bilo.
Ako pokušamo povezati češki tornado s klimatskim promjenama, morali bi onda pogledati je li se takav događaj već dogodio ranije i ako jest, koliko često. Brázdil, R. et al. (2020) analiziraju pojavu tornada u Češkoj i zaključuju da se je u periodu 1119.–2010. na području Češke 20-30 puta zabilježio tornado jakosti F3 na Fujita skali, cca 40-70 puta F2, a negdje između 60 i 130 puta F1 tornado:
Također, isti autor daje i razdiobu zabilježenih tornada po godinama. Iz grafičkog prikaza se vidi značajno povećanje učestalosti između 1920. i 1940. godine, nakon čega je uslijedio značajan pad, a onda ponovo umjeren porast iza 1990. godine. Nažalost, koliko veze taj relativni porast novijeg doba ima veze s mobilnim mrežama, Internetom i medijima, nije moguće pouzdano odrediti, no izvjesno je da relativni manjak vidljiv prije 1900. godine ima očite veze s manjom gustoćom naseljenosti i neusporedivo manje dostupnim informacijama.
Također iz slike vidimo da su i F3 tornada najčešća bila u periodu između 1900. i 1970. godine, dok ih je u recentnom razdoblju (najpogođenijem klimatskim promjenama) zabilježeno znatno manje u usporedbi s “tornado razdobljem” 20-tog stoljeća.
Generalniju statistiku tornada za cijelu Europu nije lako pronaći, iako noviji napori kao npr. European Severe Weather Database su osmišljeni u svrhu što boljih mogućnosti statističke obrade europskih meteoroloških nepogoda. Ipak, baza trenutačno ne sadrži dovoljno dug vremenski period zapisa da bi mogli iz nje analizirati promjene klime po pitanju učestalosti tornada i drugih meteoroloških ekstrema na području Europe.
S druge strane Atlantika, na području SAD takve statistike se vode ažurnije i dulje, pa ćemo pokušati vidjeti iz njihovih podataka imaju li klimatske promjene povezanosti i ako da kakve, sa učestalosti pojave i intenzitetom tornada.
NOAA podaci, koji sežu u prošlost do 1954. godine, pokazuju da se trend učestalost pojave tornada po godinama, na području SAD, gotovo ne mijenja:
No, pogledamo li statistiku po godinama za jaka tornada (F3-F5 Fujita skale) vidimo pomalo iznenađujuću činjenicu da se godišnji broj takvih tornada smanjuje:
No, je li to jako iznenađujuće i ima li sličnosti s podacima učestalosti tornada u Češkoj prema Brázdil, R. et al. (2020), gdje se vidi generalni pad učestalosti pojave od 1930. godine? Nažalost NOAA statistika ne seže u prvu polovinu 20. stoljeća pa je teško sa sigurnošću tvrditi o sličnosti učestalosti između USA i Češke, no ako ništa drugo, u oba slučaja možemo vidjeti ili pad ili ako ništa drugo onda barem stagnaciju učestalosti pojave tornada uspoređujući razdoblje prije recentnih klimatskih promjena i zadnje dekade.
Na kraju, ako želimo povezati ovogodišnji tornado u Češkoj sa klimatskim promjenama, onda s njima moramo moći povezati i primjerice famozni Ivanovo tornado outbreak iz 1984. godine, sjeveroistočno od Moskve, kad je tornado intenziteta F5 poharao stazu dugačku 160 kilometara i odnio stotinjak života, ili onaj F3 tornado iz Moskve iz 1904. godine, ili ako ćemo još dalje u prošlost, F5 tornado iz njemačkog grada Woldegk (1764).
Ovakvih pojedinačnih a ekstremnih slučajeva tornada ima nebrojeno mnogo, ne samo u SAD već i na tlu Europe (iako ipak znatno manje), i da bi povezali njihovu pojavu s klimatskim promjenama moramo promatrati ne pojedinačne slučajeve već isključivo promjene učestalosti, tj. promjene trenda. Na sreću, trendovi bazirani na službenim statitikama govore da je s klimatskim promjenama razornih tornada postupno sve manje, ili ako ništa drugo da bitne promjene nema, a ne da ih ima sve više kako mnogi mainstream mediji nastoje senzacionalistički prikazati u svrhu zarade od klikova.
Reference:
- Brázdil, Rudolf & Chromá, Kateřina & Púčik, Tomáš & Černoch, Zbyněk & Dobrovolny, Petr & Dolák, Lukáš & Kotyza, Oldřich & Řezníčková, Ladislava & Taszarek, Mateusz. (2020). The Climatology of Significant Tornadoes in the Czech Republic. Atmosphere. 11. 689.
- Dotzek, N. (2003). An Updated Estimate of Tornado Occurence in Europe. Atmospheric Research. 67. 153-161.
- Garner, J. M. (2013). A study of synoptic-scale tornado regimes. Electronic J. Severe Storms Meteor.,8 (3),1–25.
- NOAA, Historical US Tornado Records and Trends, url: https://www.ncdc.noaa.gov/climate-information/extreme-events/us-tornado-climatology/trends
