Jesmo li sami u Svemiru? Ovo intrigantno i misteriozno pitanje zaokuplja znanstvenike ali i gotovo svakoga od nas. Unatoč dugotrajnoj potrazi za mogućim znakovima izvanzemaljskog života te pronalasku tisuća egzoplaneta i dalje nemamo uvjerljive dokaze za postojanje izvanzemaljskog života. Znanstvene i filozofske debate o mogućnosti postojanja “još nekoga tamo gore”, traju već stoljećima i trajat će vjerojatno još barem toliko – osim ako se ne pronađe konkretan dokaz koji upućuje na pozitivan odgovor.

Potraga za izvanzemaljskim životom je primarni fokus astrobiologije, multidisciplinarnog područja znanosti koje kombinira biologiju, astronomiju i geologiju, u svrhu proučavanja podrijetla, evolucije i raspodjele života u Svemiru. Pritom se uzima jedna od temeljnih pretpostavki astrobiologije – život je prirodna i neizbježna posljedica kemijskih i fizikalnih zakona. To znači da ako se poslože pravi uvjeti, život bi se trebao razviti i na drugim planetima, isto kao što se je to dogodilo na Zemlji.

I pritom napori za pronalazak tragova života izvan Zemlje nisu samo znanstvena znatiželja, već sa sobom nose bitne filozofske i društvene implikacije. Pronalazak izvanzemaljskog života bio bi jedno od najvećih znanstvenih dostignuća u povijesti čovječanstva i iz temelja bi izmijenio naše razumijevanje kako Svemira tako i naše uloge u njemu. U slučaju pronalaska inteligentnog života izvan Zemlje, pojavila bi se i nova važna pitanja u kontekstu etičkih i kulturnih konzekvenci interakcije čovjeka s drugim inteligentnim civilizacijama.

Frank Drake

Unatoč nedostatku izravnih dokaza, postoji niz snažnih argumenata koji govore u prilog postojanju izvanzemaljskog života. Najvažniji od njih je nesaglediva veličina i starost Svemira u kojem se procjenuje da postoje milijarde zvijezda samo u našoj galaksiji, jednoj od trilijuna sličnih u cijelom Svemiru. Moderna dostignuća astronomije pokazuju da oko mnogih od takvih zvijezda kruže planeti slični Zemlji na kojima bi u teoriji mogla postojati voda, za koju se smatra da je jedan od preduvjeta nastanka života. Kolika je zapravo vjerojatnost da među svim tim zvijezdama i galaksijama postoji još negdje život kao na Zemlji? 1961. godine, američki astronom Frank Drake izveo je matematički izraz kojim se može uz određene pretpostavke, izračunati broj civilizacija u našoj galaksiji koje su u mogućnosti uspostaviti kontakt sa Zemljom. Drakeova jednadžba glasi:

N = R_\star \cdot f_p \cdot n_e \cdot f_{l} \cdot f_{i} \cdot f_{c} \cdot L

… gdje je R* prosječna stopa formiranja zvijezda u našoj galaksiji; fp je postotak zvijezda koje imaju planete; ne je prosječan broj planeta koji bi mogli potencijalno podržavati život, po jednoj zvijezdi koja ima planete; fl je postotak planeta od onih koji podržavaju život, na kojima se u nekom trenutku zaista dogodi pojava života; fi je postotak planeta sa životom na kojima se razvije inteligentan život; fc je postotak civilizacija koje razviju tehnologiju koju je moguće detektirati iz Svemira (npr. radio valove); i na kraju L je vremensko razdoblje u kojem takve civilizacije odašilju signale u Svemir.

Kao što je iz jednadžbe vidljivo, za rješavanje iste nužno je postaviti niz pretpostavki. Različiti autori su stoga dobili naširoko različita rješenja. Frank Drake je pretpostavio da rješenje može biti bilo gdje u rangu od 1 do 10.000, zavisno o odabranom setu pretpostavki za parametre jednadžbe. Neke novije procjene podižu taj broj na redove veličina više od originalnih Drakeovih procjena, dok neki drugi znanstvenici daju na temelju vrlo konzervativnih pretpostavki dobijaju broj znatno niži od 1 (što bi značilo da smo vjerojatno sami u galaksiji).

Primijenimo li “slobodnije” vrijednosti parametara na Drakeovu jednadžbu, kao rezultat ćemo dobiti da u galaksiji postoji značajan broj civilizacija koje bi trebale biti u mogućnosti pokazati nam svoje prisustvo. Postavlja se pitanje – zbog čega onda nismo detektirali još niti jednu od njih? Ovaj nesklad hipoteze o širokorasprostranjenom životu u galaksiji (poput Zvjezdanih staza) i “tišine” koju desetljećima dobijamo analizirajući signale koji pristižu iz Svemira, opisuje tzv. Fermijev paradoks. Postoji nekoliko modernih teza koje nastoje objasniti Fermijev paradoks, od kojih je jedna možda točna, a možda ona istinita tek čeka na formulaciju nekog od budućih znanstvenika. Evo kratkog pregleda najčešće spominjanih.

  1. Hipoteza rijetke Zemlje tvrdi da je život na Zemlji nastao pukom slučajnošću, te da je za nastanak života nužno da se poklopi iznimno velik broj različitih preduvjeta, što se je na Zemlji dogodilo, ali je vjerojatnost da se to ponovi igdje u Svemiru, ili barem našoj galaksiji, izuzetno mala.
  2. Teorija velikog filtera tvrdi da postoje značajne poteškoće u održanju tehnološki napredne civilizacije kroz dug vremenski period, te da nakon razvoja tehnologije ubrzo dolazi do samouništenja (zvuči li ovo nekako poznato?) ili do neke prirodne katastrofe koja dovede do izumiranja cijele civilizacije.
  3. Zoo hipoteza kaže da izvanzemaljske civilizacije namjerno skrivaju svoje prisustvo ili u strahu od uništenja od strane drugih civilizacija, ili da im nismo dovoljno zanimljivi dok se nalazimo na (za njih) primitivnom stupnju razvoja, ali nas svejedno promatraju.
  4. Naša tehnološka ograničenja nam u ovom trenutku onemogućuju da otkrijemo izvanzemaljski život.
DALL-E umjetničko viđenje dolazaka svemiraca iznad Zagreba

Postoje i druge hipoteze preko onih koje tvrde da su nas izvanzemaljci već posjećivali u davno doba naše civilizacije, pa do onih koje su potpuno “van svake pameti” kao primjerice teorija koja tvrdi da je sve što opažamo zapravo simulirana realnost u računalu neke napredne vrste o kojoj ne znamo ništa. Što od toga bilo točno, ako išta, za optimiste ostaje i dalje gorka činjenica da se je svaki potencijalno zanimljiv signal kojeg otkrijemo u konačnici pokazao kao objašnjivog, zemaljskog porijekla ili dolazi s neke pojave iz Svemira koju možemo objasniti. Ostaje nam i dalje slušati i tražiti, srećom s razvojem tehnologije i posebice umjetne inteligencije, sve naprednijim metodama.

Potraga za izvanzemaljskim životom ili “svemircima” trajat će do jednog dana kojeg možda budemo mogli parafrazirati poznatim holivudskim citatom američkog predsjednika … a historic and unprecedented event has occurred. The question of whether or not we’re alone in the universe has been answered …”. Hoće li to biti u obliku pronalaska bakterija u atmosferi Venere ili na nekom od mjeseca Jupitera, ili će to biti sličnije scenariju iz spomenutog filma, ostaje da vidimo.