Ova tema jako je popularna na Internetu i to posebice po društvenim mrežama i portalima tipa “na rubu znanosti” tematike. Znamo da mnogima ovaj naš osvrt neće promijeniti osobni stav o temi, jer oni koji već imaju definiran, on je zacementiran jače i dublje nego Putinovi atomski bunkeri. No šalu na stranu, hajde da odmah odgovorimo izravno na pitanje iz naslova. Dakle može li HAARP stvoriti oblake? Može.
Dobro, osvrt je gotov, možete sad nastaviti s uobičajenim radnjama ispred ekrana….
OK, za one koji su prepoznali još jednu šalu eto niže i detaljnijeg objašnjenja. Ne, ono “može” nije bila šala. Može doista, to jasno potvrđuju objavljeni podaci od strane znanstvenika i istraživačkih timova koji su testirali mogućnosti ovog tehnološkog postrojenja. Npr. NRL (U.S. Naval Research Laboratory) je objavio priopćenje za javnost još 2013. godine u kojoj ukazuje na uspješno provedene pokuse stvaranja oblaka i kontroliranja vremenskih uvjeta pomoću HAARP-a. Samo … pitanje je kakvih to oblaka i kakvih to vremenskih uvjeta! 🙂
U tekstu pod zvučnim naslovom “NRL Scientists Produce Densest Artificial Ionospheric Plasma Clouds Using HAARP“, kojeg u izvornom obliku možete pročitati ovdje, objašnjava se o kakvom eksperimentu je riječ, ali za neupućene može biti pomalo nejasno kakvi su to oblaci i što točno HAARP radi po tom pitanju. Zato ćemo mi nastojati pomoći u pojašnjavanju tog teksta, iako danas već svatko može napraviti copy/paste cijele te objave u ChatGPT ili bilo koji sličan alat, i zamoliti AI da mu pojasni u “plain english” obliku o čemu je točno riječ. Tako da ne bi bilo, “vi lažete”, lako provjerite sami. Autor ovog teksta ne treba ChatGPT da vam objasni pojmove iz te objave, budući da mu je doktorska disertacija usko vezana uz njih, pa valjda stoga može imati neki kredibilitet u vezi ove teme?
Dakle prvi paragraf teksta govori ukratko gdje se nalazi HAARP postrojenje (da, postoji isključivo tamo na Aljasci (Gakona) i nema ga u Europi, Hrvatskoj, …) i ukratko uvodi u uspješnost provedenih pokusa:
“U.S. Naval Research Laboratory (NRL) research physicists and engineers from the Plasma Physics Division, working at the High-frequency Active Auroral Research Program (HAARP) transmitter facility, Gakona, Alaska, successfully produced a sustained high density plasma cloud in Earth’s upper atmosphere.“
Dakle autor teksta tu tvrdi da je postrojenjem stvoreno polje (područje, regija, “oblak”) visoke gustoće plazme u Zemljinoj visokoj atmosferi. Plazma se u ovom kontekstu odnosi na slobodne elektrone i ione (pozitivno električki nabijene molekule nakon što se odvoji elektron od njih) u području djelovanja radio signala iz HAARP postrojenja. Dakle nije riječ o oblacima vodene pare iz niske troposfere iz kojih pada kiša itd. (tj. meteorološkim pojavama koje vidimo na nebu). Riječ je o visokoj atmosferi i o “oblacima”, tj. bolje rečeno o području ionosfere, gdje je umjetnim putem povećana koncentracija električki nabijenih čestica.
Sad treba razjasniti što je to ionosfera i gdje se ona nalazi. Ionosfera je područje atmosfere u kojem se normalno opaža povećana koncentracija slobodnih elektrona i iona (odnosno, električnog naboja), u pravilu na visinama između otprilike 50 i 2000 kilometara iznad tla. Postoji uvijek i normalno se stvara prirodnim putem različitim načinima, od kojih su najvažniji procesi: Sunčevo elektromagnetsko zračenje i to (E)UV i X spektar, kozmičko zračenje materije (zračenjem protona i alfa čestica sa Sunca i iz dubokog Svemira), separacija naboja u procesima grmljavinske naoblake, prirodna radioaktivnost (emanacija radona iz tla te gama zračenje iz stijena – na maloj visini iznad tla), te antropogenim putem – radioaktivnim onečišćenjem pri nuklearnim pokusima i slično. Gustoća naboja u zraku varira, zavisno o visini (vidi sliku 1) te također varira s vremenom – najviše vrijednosti se zapažaju onda kad Sunce izravno zrači visoku atmosferu (dakle tokom dana) i posebno onda kad je Sunce u višem stupnju aktivnosti u svojim 11-godišnjim ciklusima (npr. maksimum aktualnog 25. ciklusa će biti oko 2025. godine).
U jednom od sljedećih paragrafa, autori kažu kolika je bila proizvedena gustoća elektrona HAARP postrojenjem:
“The NRL group succeeded in producing artificial plasma clouds with densities exceeding 9 x 105 electrons cm3 using HAARP transmission at the sixth harmonic of the electron cyclotron frequency.“
Također, tvrde i da su proizvedeni slobodni elektroni na visini 50-tak kilometara ispod prirodne ionosfere, što ne govori mnogo o točnoj visini, no iz izvornog znanstvenog rada objavljenog u časopisu Radio Science – Bernhardt i sur. (2016) se mogu vidjeti mnogi detalji koji ne pišu u priopćenju za javnost.
Na slici 2 koja je preuzeta iz objavljenog rada Bernhardt i sur. (2016), vidljivo je prirodno područje ionosfere u 05:30 UTC, tj. u trenutku dok HAARP još nije emitirao zračenje prema ionosferi. Točno u 05:30 UTC HAARP počinje s emitiranjem elektromagnetskog zračenja na 4,325 MHz, punom snagom (3,6 GW) prema ionoferi te se na ionogramu već u 05:31 UTC zamjećuje novi električno nabijen sloj koji se dodatno pojačava u 05:32 i 05:33 UTC, te se nalazi oko 50 kilometara niže od prirodnog (i inače dosta jačeg) sloja električki nabijenih čestica.
Iako broj od 9 x 105 elektrona u 1 kubičnom centimetru djeluje jako mnogo, treba ga staviti u kontekst ukupnog broja molekula na toj visini (200 km iznad tla), koja iznosi otprilike 5,5 x 109 u istom volumenu. To nam govori da je broj proizvedenih slobodnih elektrona za 4 reda veličine manji od broja molekula u istom volumenu, što bi drugim riječima značilo da je HAARP uspio “naelektrizirati” tek svaku 10-tisućitu molekulu na toj visini! Što je, morat ćete priznati, prilično …. nazovite kako hoćete… Kako god, tehnološki uspjeh jest, ali ako pogledamo u gornje grafove, Sunce je još uvijek neusporedivo snažnije u aktivnosti procesa ionizacije.
Povučemo li paralelu s meteorologijom, zaključit ćemo da se svi meteorološki procesi odvijaju u tankom sloju zraka uz Zemljinu površinu, do visine od oko 20 kilometara (troposfera). Iznad te visine nema vodene pare u količini koja bi bila dovoljna da se stvore bilo kakvi oblaci (od vodenih kapljica ili kristala leda), te tako vremenske (meteorološke) prilike iznad troposfere ne postoje. HAARP-ovi “oblaci” su dakle “malo” drugačijeg sastava, odnosno nakupine su slobodnog električnog naboja (i to izuzetno male gustoće, tek tu i tamo poneki zalutali elektron u “gomili normalnih”, tj. električki neutralnih molekula zraka). HAARP-ovi “oblaci” elektrona se nalaze na 200-tinjak kilometara iznad tla, na 10-tak puta većoj visini nego dostižu bilo kakve meteorološke pojave. Ukratko, ništa što možemo vidjeti okom ili što ima ikakav utjecaj na nas. E da… i to samo onda kad HAARP zaista i radi. A to je, skoro pa nikad.
Jer, do 2013. godine ovo postrojenje je bilo upravljano i financirano od vladinih agencija Sjedinjenih američkih država, ali je 2013. odlučeno da vladi više nije isplativo te su ga htjeli zauvijek ugasiti. Apeli znanstvenika za spas postrojenja su urodili plodom i rješenje je pronađeno tako da su 2015. HAARP dali na korištenje Sveučilištu University of Alaska Fairbanks, te je postrojenje povremeno u pogonu za istraživačke svrhe onda kad postoji potreba za time.
I na kraju, u izvješću za javnost se spominje i “impact on space weather”:
“These glow discharges in the upper atmosphere were generated as a part of the Defense Advanced Research Projects Agency (DARPA) sponsored Basic Research on Ionospheric Characteristics and Effects (BRIOCHE) campaign to explore ionospheric phenomena and its impact on communications and space weather.“
Space weather ili “svemirsko vrijeme” nema veze s meteorološkim vremenom, već se pod tim pojmom misli upravo na električna svojstva visoke atmosfere i procese koji su povezani s time (npr. pojava polarne svjetlosti – aurora borealis i slično tome). Ukratko na kraju – poveznica između HAARP postrojenja i meteorološkh prilika ne postoji niti je moguća; riječ je o dva potpuno različita fizikalna sustava, dva potpuno različita fizikalna područja (visine), dva potpuno različita i jasno odvojena fizikalna svijeta.
Reference
Bernhardt, P. A., Siefring, C. L., Briczinski, S. J., McCarrick, M., and Michell, R. G. (2016), Large ionospheric disturbances produced by the HAARP HF facility, Radio Sci., 51, 1081– 1093, doi:10.1002/2015RS005883.
