Nakon fosfina, i aminokiselina glicin je upravo nađena na Veneri?!

Ne tako davno jedna od top vijesti u znanosti je bila detekcija fosfina u atmosferi Venere. O tom događaju smo pisali i na MeteoAdriaticu, jer je plin fosfin jedan od indikatora moguće prisutnosti bioloških procesa te stoga predstavlja važnu znanstvenu novost. Špekulira se kako slijedom tog otkrića postoje određeni izgledi da je fosfin na Veneri nastao biološkim procesom, što bi značilo i pronalazak prvog izvanzemaljskog života ikad. Na Zemlji, fosfin nastaje u najvećoj mjeri biološkim putem. No, u MeteoAdriaticu smo skeptični prema tako razvučenoj ekstrapolaciji zaključka što smo i argumentirali u originalnom tekstu:

Život na Veneri?

Novinske naslovnice ovih dana pune naslovi o znanstvenicima koji su možda otkrili život na Veneri. Je li to zaista tako i o čemu je točno riječ? Kratki pregled onoga što znamo u ovom trenutku o situaciji, donosi MeteoAdriatic. Odmah u početku da razjasnimo – ako ste očekivali da ćemo biti optimistični po ovom pitanju, razočarat […]

Ali, to nije sve!

Novi i dosta značajan protuargument našoj hipotezi koja tvrdi da je prisutnost fosfina na Veneri ili posljedica kemijske reakcije koja nema veze sa biološkim procesom, ili možda greška u interpretaciji podataka dobivenih radio teleskopom sa Zemlje, stiže iz časopisa Astrophysics u radu autora Manna et al., datiranog 13.10.2020. U radu se pokazuje kako je nakon fosfina, u atmosferi Venere detektirana aminokiselina glicin (engl. glycine). Glicin je jednostavna aminokiselina koja je jedan od građevnih blokova proteina i kao takva je nužna za postojanje života. Neesencijalna je, što znači da ju organizam ne mora unositi prehranom, već ju kreira samostalno. Kemijske je formule NH₂CH₂COOH. Da ne bi bilo zabune, iako su aminokiseline građevni blokovi proteina a time i živih organizama, one su potpuno anorganski spojevi i ne znače same po sebi život (poput primjerice minerala, npr. kemijski element kalcij koji se nalazi u kostima te je dio ljudskog organizma).

Glicin je u Venerinoj atmosferi detektiran na istom principu kao i fosfin (putem spektralne analize radio signala s Venere). Rad pod naslovom “Detection of simplest amino acid glycine in the atmosphere of the Venus” (Manna et al., 2020) izravan je follow-up rada “Phosphine gas in the cloud decks of Venus” (Greaves et al., 2020) i možemo očekivati da će ovakvih radova biti uskoro publiciran još veći broj, gdje će se pokušati pronaći odgovor na pitanje što se to događa na Veneri i postoji li mogućnost da smo detektirali izvanzemaljski život posrednim putem.

Prilično je znakovit i interesantan podatak da postoji vrlo snažna korelacija u prostornoj distribuciji fosfina i glicina u Venerinoj atmosferi, i po visini, i po geografskoj širini. I PH₃ i glicin su pronađeni uglavnom u ekvatorskom području, s maksimumom koncentracije na visini oko 60km (fosfin) te oko 75km (glicin), slika 1.

Ovakvo poklapanje nam govori da postoji mogućnost da i fosfin i glicin imaju zajednički uzrok, ali ne mora nužno biti tako. Naime, uslijed globalne cirkulacije atmosfere, oba kemijska sastojka mogu biti donesena iz različitih izvorišta u područje zajedničke najveće koncentracije (konvekcija globalnih atmosferskih ćelija nad ekvatorom, nešto slično kao na Zemlji).

Pojava fosfina i glicina su svejedno nezavisni indikatori (dok se možda ne pokaže suprotno) koji daju nagovijestiti malu, ali postojeću vjerojatnost da su oba kemijska entiteta posljedica mikrobioloških procesa u Venerinoj atmosferi. Iako jesu indikator mogućnosti, nikako ih ne možemo smatrati dokazom za postojanje života, a i naš je stav i dalje da je ta vjerojatnost vrlo vrlo mala. Moramo priznati, da je sad nakon pronalaska glicina šansa da je riječ o biološkim procesima ipak nešto veća nego je bila dok smo znali samo za fosfin, pa je to jedan mali jezičak na vagi koji bi možda jednog dana uz neke buduće indikatore (ili možda konkretan dokaz!) mogao postati i moment koji će značiti jednu od povijesnih prekretnica u znanosti.

Kao i fosfin, i glicin je već pronađen na izvanzemaljskim objektima poput meteorita, međutim dosad još nije detektiran niti na jednom planetu Sunčevog sustava osim Zemlje i sada – Venere. Autori navode da postoji mogućnost da je glicin na Veneri posljedica fotokemijskih ili geokemijskih procesa (npr. vulkanska aktivnost) kakvi nisu učestali na Zemlji pa su nam zato nepoznati. Međutim, znakovita je hipoteza autora u kojoj navode kako postoji teoretska mogućnost da je prisutnost fosfina i glicina u Venerinoj atmosferi pokazatelj da je taj planet upravo u ranoj fazi nastanka prvih bioloških procesa u svojoj atmosferi, odnosno u fazi u kakvoj se je Zemlja nalazila milijardama godina unazad. Originalni rad možete pročitati ovdje.

Međutim…

Pred koji dan (28. listopada) je izašao još jedan rad, autora Thompson, M.A., pod naslovom “The statistical reliability of 267 GHz JCMT observations of Venus: No significant evidence for phosphine absorption“. Autor u radu koristeći prilagodbe podataka polinomima nižeg i višeg reda, tvrdi da je detekcija fosfina u radu Greaves et al., 2020 zapravo lažno pozitivni nalaz. Bez mnogo ulaženja u detalje ovog rada, kojeg možete pročitati ovdje, naglasit ćemo da i u slučaju detekcije glicina također postoji mogućnost da je riječ o lažno pozitivnom nalazu. Naime, za apsorpciju dijela elektromagnetskog spektra za koju su spomenuti radovi pretpostavili da ju stvaraju fosfin i glicin, mogu biti zaslužni i sasvim neki drugi kemijski spojevi poput primjerice sumpornog oksida koji ima slična svojstva apsorpcije.

Zaključit ćemo za sad, da je tema svakako intrigantna, ali smo prilično uvjereni da aliene još uvijek nismo našli. Bar ne na Veneri 😉

Reference:

Greaves, J.S., Richards, A.M.S., Bains, W. et al. Phosphine gas in the cloud decks of Venus. Nat Astron (2020)
Manna, A., Pal, S., Hazra, M., Detection of simplest amino acidglycinein the atmosphere of the Venus, Astrophysics (2020)
Thompson, M.A., The statistical reliability of 267 GHz JCMT observations of Venus :No significant evidence for phosphine absorption, Astrophysics (2020)