Trend smanjenja površine pod arktičkim ledom ove je sezone nakratko zaustavljen, prema podacima temeljenima na mjerenju EUMETSAT-ovim satelitom. Podaci o zaleđenoj morskoj površini Arktičkog oceana pokazuju da je ovogodišnji maksimum dosegnut u ožujku bio osjetno viši nego zadnjih nekoliko godina, posebice krajem mjeseca kad je bio viši za preko pola milijuna kvadratnih kilometara u usporedbi sa zadnjih 6 godina:
Ipak, to je i dalje dosta niže od medijana za razdoblje 1981.-2010. Površina pod ledom, osim o temperaturi morske vode, dosta zavisi i o morskim strujanjima te vjetru. To je stoga jer struje i vjetar raznose morski led područjem, te ga mogu zbiti na manju površinu ili rastegnuti na veću, zavsino o konkretnom smjeru i jačini djelovanja. Zbog toga, površina pod ledom nije najbolji pokazatelj otapanja ili oporavka arktičkog leda. Bolji pokazatelj je ukupna količina leda u području Arktika koja se može prikazati ukupnim volumenom. Nažalost, ovaj pokazatelj govori da leda na Arktiku ove godine ima najmanje od početka sustavnog praćenja, što je ipak više u skladu s temperaturnim anomalijama zraka i vode u tom području:
Unatoč povećanju površine Arktika pod ledom tijekom ove sezone zima-proljeće na najviše vrijednosti unatrag nekoliko godina, ne može se tvrditi kako je to pokazatelj oporavka leda niti zaustavljanja sustavnog otapanja sjeverne ledene kape. S druge strane, povećanje površine pod ledom može imati blagi dampirajući efekt na podizanje temperatura u toj regiji, barem kratkotrajno, jer veća površina leda znači i viši albedo regije. Drugim riječima, više sunčeve energije se reflektira od površine leda u usporedbi s površinom nezaleđene morske vode i tako dolazi do manjeg upijanja i akumuliranja topline u oceanu.
