Vrijeme neumoljivo ide. Još su sjećanja s dočeka nove 2000. kristalno jasna, kao da je bilo jučer, a iza nas su skoro već cijele dvije dekade 21. stoljeća (striktno gledano, 2020. je zadnja godina 2. dekade). Stoljeća, koje će biti nesumnjivo obilježeno dosad najvećim zabilježenim globalnim promjenama u gotovo svim sferama planete i civilizacije. Stoljeća koje će pred planetu postaviti velike izazove ali i donijeti velike prilike. Pitanje je, hoćemo li ih pametno iskoristiti?
Za početak, nekoliko riječi o tome što očekujemo tijekom preostale četiri petine 21. stoljeća. Možda preciznije rečeno, čemu se nadamo. Jer mnogo toga će zavisiti ponajprije o pameti na političkoj sceni koja je oduvijek bila pomalo klimava varijabla. Bit će mnogih čitatelja koji će se izrugivati ovom našem popisu i smatrati većinu napisanih stavki nemogućima, ali ako pogledamo što smo sve ostvarili u 20. stoljeću te uz činjenicu da je pred nama još punih 80 godina do kraja 21., nije previše nerealno nadati se… pa krenimo redom, kako to autor članka vidi ostatak stoljeća.
Nuklearna fuzija prvi je veliki izazov i prema našem stajalištu prioritet broj jedan za budućnost planete. Mnogo je razloga zbog čega nuklearnu fuziju smatramo prvim prioritetom. Ovladamo li fuzijom, dobit ćemo pristup praktički neograničenoj količini potpuno čiste energije. Obnoviljivi izvori poput prikupljanja energije solarnim panelima ili vjetrenjačama nisu niti mala sjena onome što će dati nuklearna fuzija. Dapače, niti nuklearna fisija, proces koji se odvija u aktualnim nuklearnim elektranama, nije usporediv s potencijalnom količinom energije koju bi dala fuzija, a također, nije ni izbliza čist. Fisija stvara značajnu količinu nuklearnog otpada s kojim je potrebno odgovorno gospodariti kroz dugi vremenski period, dok je fuzija ekološki iznimno čist proces bez “sumnjivih repova”. Nekoliko je velikih projekata koji nastoje fuziju iz laboratorija dovesti u upotrebljivo stanje, kao što su međunarodni projekt ITER ili kineski HL-2M tokamak. Čini se da su Kinezi barem mali korak ispred ostatka svijeta i da bi prvi mogli imati upotrebljiv fuzijski reaktor. Prebacivanje energetskih izvora s fosilnih goriva i nuklearne fisije na fuziju, značilo bi vrlo vjerojatno ozbiljnu šansu da atmosferska koncentracija CO2 počne opadati po prvi put u posljednjih 200-tinjak godina.
Odlazak vozila s motorima s unutrašnjim izgaranjem u povijest također je za očekivati tokom 21. stoljeća. Zamijenit će ih potpuno električna vozila, a moguće je da će se pojaviti i drugi alternativni oblici pogona. Nije sigurno da će se isto dogoditi sa zrakoplovima, brodovima, teškim strojevima, kamionima, … ali postoje izgledi, zavisno o brzini napretka baterija i drugih oblika skladištenja energije. Također, veliki postotak prometnih sredstava postat će potpuno autonoman. Fuzija i eliminacija prometnih sredstava na fosilna goriva praktično bi u potpunosti eliminirala pretjerano zagađivanje atmosfere i porast koncentracije stakleničkih plinova.
Kvantna računala i umjetna inteligencija pomoći će razvoju znanosti i tehnologije na danas gotovo nesagledive načine. Ovdje će postojati nužnost da se problematici pristupi oprezno, jer će razvoj robotike s umjetnom inteligencijom predstavljati potencijalan rizik za čovječanstvo i općenito planetu u globalu.
Za očekivati je i strelovit napredak na širem području medicine, uključujući genetski inženjering koji će otvoriti ogromno područje etičkih dvojbi. Znanost i tehnologija će do kraja stoljeća omogućiti prosječan životni vijek čovjeka zasigurno do blizu ako ne i preko 100 godina. Populacija ljudske vrste narasti će do izuzetno velikih brojki, ali napredak tehnologije vezan za nove izvore energije i stvaranje hrane omogućit će podržavanje tako velikog broja ljudi na planeti.
Ogromni pothvat koji bi mogli dočekati tijekom ostatka 21. stoljeća je stvaranje preduvjeta za kolonizaciju Marsa ili u manje optimističnoj varijanti barem prvo spuštanje ljudske posade na taj planet. Planovi NASA-e kao i SpaceX programa već su dovoljno ozbiljni da smatramo da postoje izgledi za osvajanje novog nebeskog tijela nakon Mjeseca. Špekuliramo li o mogućoj globalnoj katastrofi na Zemlji u budućnosti, ne nužno tokom 21. stoljeća (kao najvjerojatniji potencijalni uzrok za tako nešto bi mogao biti udar asteroida ili sličnog nebeskog tijela), ljudska kolonija na Marsu bi mogla spasiti ljudsku vrstu od potpunog izumiranja.
Nakon ovih točaka za koje smatramo da postoje značajni izgledi za uspjeh, malo špekulativnijih:
Pronalazak izvanzemaljskog života također je nešto što autor očekuje da se dogodi u 21. stoljeću. No to gotovo sigurno neće biti inteligentan život, a pogotovo ne kontakt s nekom civilizacijom izvan Sunčeva sustava. Vjerojatnije je da će se pronaći život u obliku mikroba na Marsu ili nekom od satelita Jupitera, no i to bi bilo ogromno otkriće.
Začeci razvoja WARP ili sličnog pogona koji bi u dalekoj budućnosti omogućio međuzvjezdana putovanja. Tokom 21. stoljeća takvo nešto bi možda mogli očekivati ali vjerojatno samo na papiru. U ovom trenutku postoje jasni matematički modeli (najperspektivniji se nekako čini Alcubierre drive) koji tvrde da je “putovanje” brzinom većom od brzine svjetlosti moguće bez kršenja teorije relativnosti zakrivljujući prostorno-vremenski kontinuum oko letjelice. Ipak, zasad nije jasno kako matematiku pretvoriti u praksu. Nadamo se da će se konkretni planovi za rješavanje problema povezanih s time dogoditi tokom 21. stoljeća, kao i laboratorijski pokusi koji bi dokazali točnost matematike warp pogona i tako postavili uvjete za gradnju “Enterprise-a” tokom nakog od narednih stoljeća u recimo nekoj optimističnoj verziji.
Ono što je teško predvidjeti je li ostvarivo, jer je pitanje isključivo političke volje, ali čemu se autor nada, je raspuštanje NATO saveza i sličnih organizacija kojima je za cilj ratovanje izvan granica vlastite države a također i potpuna eliminacija nuklearnog naoružanja ili još bolje njegova konverzija u oružje za zaštitu planete od vanskih prijetnji (asteroidi, kometi, …). Bilo bi zaista lijepo da 21 stoljeće bude zadnje u kojem će se voditi veliki ratovi bilo gdje na planeti; pa zar previše očekujemo? Iz današnje perspektive gledajući, uz ratove koji se vode u Siriji, Libiji, Afganistanu, … teško je vidjeti takav rasplet događaja, ali vjetar u leđa takvom scenariju bi možda mogao doći onog trenutka kad čovječanstvo prestane biti ovisno o nafti… uz pokazatelje koji govore da suvremeno doba ipak ima sve manje ratova, možda ima razloga za optimizam.
Što će biti s klimom?
Odgovor ponajviše zavisi o tome koga se pita; iznesen scenarij viđenje je autora teksta.
Spomenut napredak na području iskorištavanja fuzije i postupni odlazak fosilnih goriva u zaborav zaustavit će porast koncentracije CO2, negdje do reda veličine 1000 ppm nakon čega će vjerojatno započeti opadanje iste. Dok se to ne dogodi, klimatske promjene će se dodatno ubrzati nakon čega će početi usporavanje globalnog zatopljenja a do kraja stoljeća i stagnacija istog, zavisno o tempu zamjene klasičnih energetskih postrojenja u nuklearno-fuzijska diljem planete.
Neka područja u svijetu će morati uraditi značajne prilagodbe klimatskim promjenama, što se posebno odnosi na niska obalna područja gdje će se nužno morati provesti mjere osiguranja od plavljenja ili će se raditi preseljenja u nešto viša područja dalje od obale. Tropska područja će izgubiti dio populacije postupnim preseljenjem u hladnije krajeve. Hladnija područja i više nadmorske visine imat će značajnih beneficija od nastavka klimatskih promjena. “Hladne države” poput Rusije i Kanade znatno će profitirati, posebice s gledišta proširenja poljoprivrednih i nastanjivih područja te manjeg utroška energije tijekom zimskih mjeseci. Prostornja distribucija gustoće naseljenosti planete će se ponešto promijeniti te će se maksimumi gustoće naseljenosti (ljudi, flore i faune) pomaknuti malo više u smjeru viših zemljopisnih širina.
Za očekivati je i pojavu konkretnih tehnoloških sistema za geoinženjering čime će se nastojati smanjiti globalno zagrijavanje. Sve te mjere zajedno trebale bi do kraja stoljeća u potpunosti zaustaviti porast temperature na planeti. Također smatramo da će do kraja stoljeća globalno zagrijavanje i klimatske promjene potpuno prestati biti “vruća tema” a da će medije puniti neki sasvim drugačiji članci kao primjerice opasnost od gubitka kontrole nad sustavima umjetne inteligencije, moralna i etička pitanja genetskog inženjeringa i stvaranja tehnološki podržane besmrtnosti i druge prijetnje ljudskoj vrsti i planeti iz nekih potpuno novih domena koje nemaju veze s klimom.
A sad se vratimo na pregled prvih 20 godina 21. stoljeća. Idemo vidjeti, što smo postigli, koje smo pritom stvorili probleme, koje smo dobili nove izazove i koje smo kreirali prilike.
Gledajući općenito, nekoliko je vrlo značajnih postignuća znanosti i tehnologije u prvih 20 godina 21. stoljeća, na koja moramo biti ponosni. Bez konkretnog poretka, smatramo da su to:
Bitan napredak dogodio se na polju medicine te smo sad veliki korak bliže liječenju tumora i AIDS-a nego li smo bili pred 20 godina, a dizajnirane su i prve genetski modificirane bebe (uz razumljivu ogromnu dozu etičkih dvojbi povezanih s time). Kreirani su i prvi umjetni organi te je odnedavno moguće uraditi endoskopiju pomoću kapsule. Dosezi moderne znanosti i tehnologije tijekom 21. stoljeća nastavili su trend porasta očekivane životne dobi u svim dijelovima svijeta. Posebice postignuća na području medicine ali također i sve veća raspoloživost hrane, osobito u zemljama u razvoju, zaslužna su za robusni nastavak ovog trenda.
Otkriće gravitacijskih valova impresivan je dobitak za znanost koji nam pomaže objasniti ili bolje razumjeti mnoge astrofizičke procese. Znanstvenici su također i korak bliže objašnjenju tamne materije što u sprezi s pronalaskom gravitacijskih valova čini ogroman napredak u istraživanju Svemira. Voda na Marsu još je jedno od velikih svemirskih otkrića prve dekade 21. stoljeća, a snimljena je i prva “slika” crne rupe ikad. Svemirske rakete koje se mogu višestruko koristiti također su prvi put upotrijebljene u 21. stoljeću. U području subatomskih čestica, otkriće Higgsovog bozona u CERN-u te “egzotičnih hadrona” LHCb eksperimentom pokazuju da imamo još mnogo toga za otkrivati na toj subatomskoj skali te je ispred nas vrlo uzbudljivo razdoblje a to potvrđuju i sve češće špekulacije o postojanju 5. fundamentalne sile. Ostvarena je i prva kvantna teleportacija između dva otoka na udaljenosti 143 kilometra.
U sferi informatike mnogo se postiglo na polju istraživanja kvantnih računala te umjetne inteligencije. Na području tehnologije i računalnih projekata, prve dvije dekade 21. stoljeća donijele su mnoge kreacije bez kojih danas ne možemo zamisliti život i koje uzimamo “zdravo za gotovo”. To su primjerice pametni telefoni, 4G/5G mobilne mreže, društvene mreže poput Facebooka, Instagrama, Twittera i drugih, veliki Internet projekti kao što su Youtube ili Google koji je gotovo cijeli svoj vijek postojanja “proveo” u 21. stoljeću, komunikacijski Internet alati poput Skype, Teamviewer, itd., alati za streaming videa preko Interneta, blockchain tehnologija te bitcoin i druge kriptovalute također potječu iz prvih 20 godina 21. stoljeća, kao i mogućnost 3D printanja. Iskorištavanjem mogućnosti umjetne inteligencije i strojnog učenja, samovozeći automobili i brodovi bez posade nisu više u sferi znanstvene fantastike već polako postaju realnost u prometu…
Time konačno dolazimo do onoga što posjetitelje MeteoAdriatic-a i najviše zanima a to je vrijeme i klima odnosno njezine dosad zabilježene promjene u 21. stoljeću.
Hrvatska meteorologija dobila je nekoliko velikih privatnih portala na temu vremena i klime. Crometeo, Pljusak, MeteoAdriatic i Istramet četiri su prva i najveća domaća projekta kojima je glavni cilj popularizacija meteorologije i klimatologije. Stvorene su impresivne mreže automatskih meteoroloških postaja u Hrvatskoj i regiji, pokrenuti su projekti za numeričku vremensku prognozu pomoću modela atmosfere, održan je niz fotografskih izložbi na temu meteorologije, promovirana je tematika kroz Internetske portale i forume, kreirane su meteorološke aplikacije za mobilne telefone, osnovane brojne stranice na društvenim mrežama na temu vremena i meteorologije itd. Državna meteorološka služba također je bila vrlo aktivna, iza nje je nekoliko velikih projekata a iskorištavaju se i poticajna sredstva Europske unije kao primjerice za najnoviji projekt Metmonic.
Globalna temperatura zraka na planeti u zadnjih 20 godina narasla je za oko 0.3°C. Ne jednako svugdje, pa je tako primjerice u području Hrvatske i okolne regije porast značajno veći i iznosi oko 0.75°C, prema našoj reanalizi klime. U našim krajevima, osim porasta temperature zraka bilježimo i porast količine oborine i oborive vode u atmosferi, povećanje nestabilnosti atmosfere, smanjenje snježnog pokrivača, smanjenje smicanja vjetra po visini, te pojavu izraženijih ciklonalnih sustava.
Globalna razina mora porasla je oko 7 centimetara u odnosu na početak stoljeća. Od toga je primjerice otapanje leda na Grenlandu uzrokovalo porast razine mora od 10 milimetara. U skladu s porastom razine mora te češćim “prometom” dubokih ciklona, zadnjih godina se bilježi veća frekvencija vrlo visokih plima i plavljenja nižih obala na Jadranu, a slično se događa i u drugim dijelovima svijeta. Ovdje treba napomenuti da osim podizanja razine mora i pojedini dijelovi obale se podižu ili spuštaju uslijed prirodnih (i nekih manje prirodnih) procesa pa tako poplave obala nisu svugdje jednako ubrzane. Primjerice, Venecija tone u tlo brzinom od par milimetara godišnje u prosjeku, čime dodatno povećava učestalost visoke plime.
U skladu s porastom temperature zraka, u prva dva desetljeća 21. stoljeća zabilježen je iznimno velik broj rekordno visokih mjerenja temperature zraka, kako u Hrvatskoj tako i u mnogim krajevima svijeta. To se ne odnosi samo na apsolutne maksimume temperature već ponajviše na rekordno visoke temperature pojedinih mjeseca u godini kojih je primjerice u Hrvatskoj velika većina postavljena u 21. stoljeću. Slično se događa i s hladnim ekstremima koji se bilježe sa sve manjom učestalošću.
Srednja vrijednost površine Arktika pod ledom smanjila se za oko 10 posto tijekom 21. stoljeća. Sukladno zatopljenju, povlači se i površina alpskih i drugih ledenjaka visokih nadmorskih visina.
Porast temperature na planeti, osim nabrojanih donosi i vrlo dugačak popis drugih promjena na planeti poput promjene učestalosti i prostorne distribucije šumskih požara, sušnih i kišnih razdoblja, grmljavinskih oluja, tornada i tropskih ciklona, promjene gustoće, raznolikosti i prostorne distribucije flore i faune, itd. Šumskih požara generalno ima više, kao i kišnih razdoblja, ali ponegdje se pojavljuju i sušna razdoblja češća nego prije, zavisno o promjeni regionalnih klimatskih elemenata pojedinog područja planete. Biljni svijet profitira od povećane koncentracije CO2, što sudjeluje sa 70% efekta u povećanju površine planete pokrivene vegetacijom, a klimatske promjene poput povećane temperature i količine oborine dodaju još 8% efekta.
Poboljšani uvjeti za rast vegetacije stvaraju sve više mogućnosti za proizvodnju hrane po jedinici obradive površine. Istovremeno, obradiva površina se povećava, osobito u višim zemljopisnim širinama i na višim nadmorskim visinama povlačenjem prehladnih uvjeta, a svemu tome treba pridodati i sve bolju poljoprivrednu tehnologiju. Rezultat svih tih promjena povazanih s poljoprivredom je ništa manje nego impresivan. Unatoč sve brojnijoj populaciji svijeta, količina raspoložive hrane na planeti po stanovniku je sve veća, a pothranjenih ljudi je sve manje u svim dijelovima svijeta, uključujući one najsiromašnije što je zasigurno ako ne najbitnija, onda jedna od dvije ili tri najbitnije promjene koje su se dogodile na planeti tijekom 21. stoljeća.
Zagađanje zraka produktima industrijske aktivnosti, prometom i drugim izvorima onečišćenja i dalje predstavlja velik problem u nekim dijelovima svijeta, poglavito diljem Azije, a najviše u urbanim središtima Indije i Kine, ali trend se polako popravlja pa smrtnost uslijed zagađenja zraka postupno opada. Ipak na tom problemu azijske države morat će intenzivno raditi u narednim godinama stoljeća.
Osim zagađenja zraka česticama i otrovnim plinovima, zagađenje tla i oceana plastikom predstavlja gorući problem na kojem treba intenzivno raditi u narednim godinama. Pristup pitkoj vodi se popravlja u većem dijelu svijeta no dijelovi sjeverne i srednje Afrike imaju velik problem s pitkom vodom.
Prirodne katastrofe odgovorne su za gubitak 60-tak tisuća života godišnje u prosjeku. Nestašice hrane povezane s prirodnim uzrocima poput suše srećom ne uzimaju toliko žrtava kao tijekom 20-tog stoljeća. Erupcije vulkana, potresi, tsunamiji, tropski cikloni, hladnoće, vrućine, poplave, snježne lavine, tornada, udari groma i slični prirodni uzroci također su čimbenici koji utječu na broj stradavanja od prirodnih katastrofa. Srećom, u odnosu na 20-to stoljeće, tijekom 21. stoljeća taj broj je neusporedivo manji.
Iako se u medijima često povlače napisi o ekstremno povećanim štetama od meteoroloških nepogoda, izravno tumačenje tih brojki navodi na pogrešan zaključak. Štete od meteoroloških nepogoda je potrebno promatrati relativno u odnosu na ekonomske pokazatelje kao što je primjerice BDP. To je stoga, jer je u prošlosti bilo mnogo manje infrastrukture i drugih vrijednosti izloženih djelovanju vremenskih nepogoda nego danas, što znači da su tad i novčane štete bile posljedično manje. Promatraju li se relativne brojke, štete su zapravo u laganom opadanju što je u suprotnosti s generalnim medijskim stavom.
Pritom je vrlo bitno razumjeti da u medijima postoji ogromna neobjektivnost i neproporcionalno izvještavanje o katastrofama i žrtvama. Primjerice, dok je pojedinačno svako stradavanje od erupcije vulkana popraćeno medijskom pažnjom, potrebno je prosječno nevjerojatnih 39 tisuća žrtava od nestašice hrane da bi se pojavila vijest u medijima o tome. Također, stradavanja od hladnoće vrlo su slabo medijski popraćena pa je tako potrebno preko 3 tisuće žrtava od smrzavanja za jednu pojavu u medijima. Nije svejedno ni gdje se je u svijetu dogodila katastrofa pa je tako za stradavanje u Europi mnogo veća šansa da će biti popraćeno u medijima nego ako se jednako stradavanje dogodilo na Pacifiku. Iz tih omjera je vidljivo koliko je važno sudove donositi na temelju objektivnih podataka a ne temeljem čitanja članaka medijskih portala.
Također, kad uspoređujemo stradavanja i štete od prirodnih katastrofa iznimno je bitno da razumijemo kako je danas bilježenje istih značajno detaljnije i kompletnije nego u prošlosti. Zbog toga, u prošlosti mnogi slučajevi koji bi danas bili zabilježeni, ostali su nedokumentirani, te u skladu s time moramo promatrati i usporedbe 20. i 21. stoljeća.
Tropski cikloni se ponekad pripisuju klimatskim promjenama, ali objektivni podaci pokazuju zapravo suprotno; s promjenama koje se događaju tropskih ciklona je sve manje. Ipak, intenzitet ekstremno snažnih tropskih ciklona u prosjeku je nešto veći. Spomenute promjene vrlo su male i vrlo blizu statističke beznačajnosti ali ipak primjetne.
Tornada se na globalnoj razini ne prate, budući da mnogi dijelovi svijeta nemaju organizirano praćenje i bilježenje istih, ali na primjeru Sjedinjenih Država koje imaju najnapredniju mrežu praćenja tornada uočljivo je opadanje učestalosti pojave istih te je period iz 21. stoljeća najmirniji od početka statističkog praćenja tornada u SAD. I premda je 2011. godina bila ona s najvećim brojem zabilježenih tornada (slika ispod, lijevo) te donijela hrpu napisa o tome kako su klimatske promjene uzrokom takvog rekorda, NOAA se slaže da su takvi zaključci neutemeljeni u objektivnim podacima. Naime ako bi gledali samo period od 2000. do 2011. godine, vrlo lako bi mogli doći do zaključka da s globalnim zatopljenjem učestalost tornada ekstremno raste (što bi na neki način bilo i intuitivno ako znamo da raste nestabilnost atmosfere, CAPE), no dugoročni trendovi ne idu u prilog takvom zaključku.
Nažalost, podatke za druge dijelove svijeta je vrlo teško ili nemoguće pronaći, pa nije sigurno da li se trendovi pojave tornada zabilježeni nad Sjevernom Amerikom mogu ekstrapolirati na globalnu skalu.
Snježni pokrivač jedan je od meteoroloških parametara koji ima jasnu tendenciju s globalnim zatopljenjem. Rjeđi je u zadnjih 20 godina nego ranije, prema podacima klimatske reanalize naše regije. Iako nemamo pripremljene podatke, s visokim stupnjem pouzdanosti možemo reći da sličan trend vrijedi i globalno.
Promjene, ne samo meteorološke i klimatološke već sve one koje utječu na Zemlju u cjelini, koje se događaju i koje će se nastaviti dalje u narednom razdoblju tijekom ostatka 21. stoljeća, zasigurno će ostaviti intenzivan trag u povijesti planete. Veliki događaji iz 20. stoljeća poput razvoja moderne znanosti i tehnologije, preko svjetskih ratova koji su krojili geopolitičku scenu svijeta, pa do aktualnih promjena klime, bitni su momenti na povijesnoj crti Zemlje, ali sve ono što će se dogoditi tijekom 21. stoljeća vjerojatno će po svom odjeku biti važnije za budućnost planete. Pred znanstvenicima, političarima, ali i svima nama je važna zadaća; svi procesi kojima smo svjedoci imaju svoje lice, ali i naličje. I dok s jedne strane mnogi procesi prijete budućnosti planete, s druge strane nam isti oni daju potencijalnu priliku da djelujemo pametno i odgovorno, iskoristimo ih i na njima profitiramo. Na svima nama stoji odluka – koji put ćemo izabrati?
Čitajući medijske članke često imamo dojam da sve ide krivim smjerom. Novinske retke pune vijesti o katastrofama, pesimistički clickbait naslovi koji često nemaju mnogo veze s tekstom ili tekst nema veze s originalnim izvorom, ne pružaju mnogo nade u svjetlu budućnost. Ali objektivnom analizom moguće je pokazati da nije sve tako crno. Nije niti bijelo, niti je priroda svijeta crno-bijela već funkcionira na nekakvoj skali od krajnje negativnosti do krajnje pozitive. I pritom je vrlo malo momenata koji se nalaze na krajnjim ekstremima te skale.
Zapravo, svijet je objektivno dosta bolje mjesto nego dobijamo dojam čitajući clickbait portale koji žive od senzacionalizma. Zadnjih 20 godina su godine iz povijesti čovječanstva u kojima ljudska vrsta nikad nije živjela bolje. I to bez premca. Ne samo gledajući tehnološke vrijednosti, već kao što smo iznad analizirali, oni mnogo bitniji pokazatelji poput zdravlja, smrtnosti od katastrofa, gladi, raspoložive vode, učestalosti ratova, itd. – u prosjeku sve to nabrojano nije nikad bilo bolje nego u zadnjih 20 godina. Sve što možemo poželjeti je da se takvi trendovi nastave i dalje, a za sad nema pretjeranih razloga sumnjati u to.
Autor ovog pregleda čvrsto vjeruje a će se tijekom 21. stoljeća dogoditi jezgrovite promjene na planeti, što na znanstvenom i tehnološkom, tako i geopolitičkom planu i da ćemo prilike koje nam se pritom pruže pretvoriti u benefite za Zemlju i postaviti čvrste temelje za stoljeća koja dolaze. Za kraj, sretnu 2020. godinu kao i ostale koje slijede, na privatnom i poslovnom planu, uz što više vremenskih prilika kakve priželjkujete, želi vam MeteoAdriatic!
