29. prosinca 2019.; taman negdje u pred-pandemijsko vrijeme, na MeteoAdraiticu smo objavili jedan od “strateških” tekstova. Autor je pritom u osvrtu za posljednjih dvadesetak godina, pod naslovom “Pozdrav drugom desetljeću 21. stoljeća“, iznio cijeli niz optimističnih pogleda na znanost, društvo i planet u globalu. Ključni paragraf tog teksta napisan je tada sljedećim riječima:
“Zapravo, svijet je objektivno dosta bolje mjesto nego dobijamo dojam čitajući clickbait portale koji žive od senzacionalizma. Zadnjih 20 godina su godine iz povijesti čovječanstva u kojima ljudska vrsta nikad nije živjela bolje. I to bez premca. Ne samo gledajući tehnološke vrijednosti, već kao što smo iznad analizirali, oni mnogo bitniji pokazatelji poput zdravlja, smrtnosti od katastrofa, gladi, raspoložive vode, učestalosti ratova, itd. – u prosjeku sve to nabrojano nije nikad bilo bolje nego u zadnjih 20 godina. Sve što možemo poželjeti je da se takvi trendovi nastave i dalje, a za sad nema pretjeranih razloga sumnjati u to.”
— Ivan Toman
I nedugo nakon objave tog super-optimističnog teksta, započela je globalna svjetska nizbrdica. Nizbrdica pod izlikom covid pandemije, u kojoj je 99 posto svijeta znantno osiromašeno a preostalih 1% se poput ratnih profitera obogatio na račun patnje većine. To je onih 1% koji ionako profitiraju na štetu drugih u praktično svakoj nezgodnoj situaciji. Ovaj put im je na ruku itekako išla činjenica da se SARS-COV-2 proširio cijelim svijetom u prilično autoritativnom stilu, što su gospoda iz dubokih fotelja znala iskoristiti; itekako! I naravno, pritom su jako dobro umijeli dodatno potpaljivati globalnu svjetsku psihozu svaki put kad bi se učinilo da stvari polako idu na bolje. Jer, upravo ta globalna psihoza je ono što gospodi omogućuje profiterstvo, odnosno produbljivanje jaza između njihovog bogatstva i siromaštva ostatka planete. Pa, kad im već ide u prilog, bili bi budale kad ne bi iskoristili šansu kakva se rijetko pruža, možda samo jednom u životu.
I premda se je tad, početkom 2020. sve činilo kao neka prolazna halabuka koja će otići kako je i stigla, te da će je se kroz par godina malo tko i sjećati i da će globalna svjetska situacija nastaviti koracima iz autorovog uvodnog teksta, ipak, kako je vrijeme prolazilo a stvari ne samo da se nisu popravljale već su se dodatno urušavale kao domino slagalice, pa se i sam autor se počinje pitati – je li tad krajem 2019. ipak bio u krivu?
“Novo normalno” covid pandemije kao uvod u mnogo veće globalne promjene
Krenule su tako diljem svijeta ali posebno Europe sve moguće antiznanstvene metode “protupandemijske borbe” poput zabrana rada, policijskih satova, rastjerivanja ljudi iz parkova helikopterima, zabrana kretanja, putovanja i sve ono za što su proricatelje koji bi se usudili takvo nešto kazati pred par godina, nazivali žestokim teoretičarima zavjere. Tadašnje teorije, polako su se pretvorile u zbilju. Ludilo se nastavlja dalje, uvođenjem raznih “covid putovnica” za osobe koje će redovno poput narkomana svakih 6 mjeseci primati po dvije igle kako bi smjele prijeći državnu granicu ili čak možda samo otići u kino ili restoran. U zakone “napredne Europe” se uvode konstrukcije koje omogućavaju suspenziju najtemeljnijih ljudskih prava te omogućuju kontrolu života svakog pojedinca do u najmanje detalje od strane državnih vlasti, kao da dosadašnji nivo zadiranja u privatnost i dostojanstvno građana nije bio dovoljan. Hrvatska je nekim čudom, dosta tih “blagodati napredne Europe” ipak odlučila odbiti, samo je pitanje hoće li ostati karakterna i dalje ili je u pitanju samo vremensko kaskanje u uvođenju “nacionalnog blagostanja” za ostatkom “napredne Europe”. Vrijeme će pokazati.
Cilj ovog teksta ipak nije mlaćenje prazne slame, tj. razglabanje o “borbi” za bogać… ovaj, borbi protiv pandemije. Postavlja se neko drugo, zapravo važnije pitanje; ako je moguće da se sve ovo događa u svijetu, je li to možda ustvari samo uvod u mnogo mnogo veće promjene idućih godina i desetljeća, pa je ova pandemijska histerija samo jedan veliki generalni test ili još bolje priprema stanovnika planete kako bi im se postupno, na mala vrata, ukidalo sve ono što nas čini onime što danas jesmo. Priprema za potpuno osiromašenje, ne samo s ekonomskog, već i svakog drugog aspekta. Društvenog, moralnog, pravnog, … Danas jesmo, sutra nismo. Hoćemo li sutra moći samo sanjati slobodu u nekom budućem fašistički nastrojenom globalnom režimu?
Nakon covid lockdowna, slijedi mnogo veći lockdown, s mnogo razornijim posljedicama?
Na portalu Geopolitika, pred koji dan objavljen je opširan tekst u kojem dr. sc. Jadranka Polović, pod naslovom “Great Reset i zelena ekonomija kao put u siromaštvo Zapada“, vrlo zorno prikazuje svu potencijalnu jad budućnosti planete, ako narodi dopuste političarima ostvarenje teško shvatljivih ideja koje se rađaju u posljednje vrijeme. Izdvojit ćemo ključne dijelove (kosi font) kojima autorica argumentira svoje stavove.
“Na nedavno održanom meetingu Svjetskog ekonomskog foruma izložena je vrlo ambiciozna agenda na kojoj je središnja tema bila već svima (ne)poznati Great Reset ili “veliko resetiranje” svjetske ekonomije, politike, običaja, morala, etike i načina života koje će uslijediti nakon COVID-19 krize. Klimatske promjene i ove su godine bile u fokusu rasprave, pa su se kreatori svjetske politike usuglasili oko prijeko potrebne zelene agende koja ima za cilj Great Zero Carbon, odnosno nevjerojatno smanjenje emisije CO2 stakleničkih plinova na nulu do 2050. godine.”
Uvodi nas autorica time u problematiku moguće budućnosti nas koji smo i dalje ispod nekih 50-tak godina starosti, te nastavlja:
“Cijeli zeleni paket uključuje poticaje obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti, ali i značajno povećanje tzv. energetskih (zelenih) poreza. Planira se i smanjenje ‘učinka stočarstva na okoliš’, što znači da će meso zbog nove regulacije i ograničenja uskoro postati nedostupno.”
Već prvi uvodni paragrafi daju naslutiti jad s kojim će se sve siromašnija populacija planete neminovno morati suočiti jednog dana. Ogromni porezi, ukidanje distribucije energije, ogroman skok cijena hrane i onih energenata koji ostanu dostupni, ukidanje cijele jedne grane poljoprivrede bez koje će nestati meso i mesni proizvodi, mlijeko i mliječni proizvodi, te sva ona hrana koja o tome ovisi, a cijena ostale hrane otići će u nebo. I sve to dekretom šačice političara koji će u toj novoj svjetskoj histeriji vrlo lako naći način za daljnje profiterstvo na račun sve siromašnijeg i jadnijeg ostatka svijeta.
“Realno, to je scenarij za globalni tehnokratski totalitarni korporativizam kao novi politički sustav koji treba naslijediti industrijski kapitalizam, čiji je sastavni dio velika nezaposlenost, deindustrijalizacija i ekonomski kolaps. Svjetski ekonomski forum (WEF) Klausa Schwaba trenutačno promovira svoju omiljenu temu – veliko resetiranje svjetske ekonomije. Ključ svega je razumijevanje što globalisti podrazumijevaju pod Net Zero Carbon do 2050. godine. Naravno, Europska unija predvodi utrku, sa hrabrim planom da postane prvi svjetski kontinent potpuno “CO2 neutralan” do 2050. Nedavno je i samoproglašeni kralj cjepiva, Bill Gates objavio da je pandemija COVID-19, zapravo, „mala beba“ u odnosu na strahote klimatskih promjena s kojima ćemo se susresti u idućih 30-tak godina. Uz medijsku cenzuru proizišlu iz monopola na mainstream medije i društvene mreže, novi lobisti „globalnog zagrijavanja“ uvjerili su većinu građana u potrebu ubrzanog uklanjanja ugljikovodika, uključujući naftu, prirodni plin, ugljen, pa čak i nuklearne električne energije, sve to do 2050. godine kako bismo uspjeli izbjeći porast prosječne svjetske temperature od 1,5 do 2 stupnja Celzijeva. Negdje na prijelazu milenija, bivši američki potpredsjednik, Al Gore kao predvodnik lobističke skupine nastupio je s novim narativom o klimatskim promjenama uslijed globalnog zagrijavanja. Do danas je ovaj narativ koji proizvodi globalnu paranoju od klimatskih promjena postao toliko raširen, ali istovremeno i apsurdan da se svaki vremenski događaj (jaka kiša, hladnoća, visoke temperature) tretira kao klimatska kriza, odnosno pokazatelj apokalipse koja nam slijedi. Naime, svaki uragan ili oluja postaju neoborivi dokazi Božje kazne ili Božjeg upozorenja nama grješnicima koji nemilosrdno kupujemo ili proizvodimo previše tj. emitiramo CO2.”
Čak i da planeti prijeti “klimatska katastrofa”, postavlja se opravdano pitanje – je li “klimatska katastrofa” veći problem od pretvaranja 99 posto svjetske populacije u teške siromahe kojima će biti onemogućen pristup temeljnim životnim potrebama – energiji i hrani? Svemu onome na što smo danas navikli kao normalno – grijanju tijekom zime, klimatizaciji tijekom ljeta, prijevozu automobilima, pranju rublja i posuđa na električnu energiju? Hrani dostupnoj po razumnoj cijeni?
“Vrlo zanimljivu, istovremeno i kristalno jasnu projekciju budućnosti čovječanstva daje Viktorija Nikiforova u članku „Veliki reset: hrana deficitarna, frižideri i perilice za rublje – luksuz, grijanje i klima nedostupni (Sputnik, 19.02.2021.) Naime, odustajanje od nafte i plina, i prijelaz na izuzetno skupu, nedjelotvornu, ali i nestabilnu zelenu energiju, za početak će dovesti do toga da će osnovne stvari, poput grijanja, osobnih automobila na benzin (dizel više nitko niti ne spominje), kao i kućnih uređaja poput klima postati nedostupne širim masama. Frižideri i perilice za rublje ili suđe predstavljat će luksuz koji si nećemo moći priuštiti. To su uređaji koje više nećemo posjedovati individualno, već ćemo ih koristiti kolektivno. Nije slučajno to što nam već́ danas predlažu ‘blistav svijet’ u kome čovjek nema ništa svoje zbog čega se kao novi moderni način života nameće iznajmljivanje doslovno svega ‘od sobe do pribora za jelo, od čarapa do bicikla’, navodi autorica, te dodaje da će umjetno stvoren deficit hrane, izazvan istrebljivanjem pilića i svinja pod izgovorom ptičje i svinjske gripe osigurati nevjerojatan skok cijena prehrambenih namirnica. Već́ sada se možemo početi opraštati od govedine, budući da zapadni ekolozi imaju velike pritužbe na krave.”
“Stoga ovakav pristup i ciljevi Green Deala i Great Reseta stvaraju nevjerojatan paradoks koji se ogleda u činjenici da se u povijesti čovječanstva nikada nije proizvodilo toliko pristupačne i kvalitetne hrane. Nikada nismo bili bliže prilici da se na globalnoj razini pobjedi glad, međutim, od toga se odustaje i pronalaze alternativni načini prehrane čovječanstva.”
Umjesto upravo onog optimističnog iz našeg teksta s kraja 2019. u kojem smo pokazali kako je planeta značajno smanjila glad u siromašnim državama i na dobrom je putu da ju potpuno iskorijeni, političke odluke će uskoro zaustaviti svaki napredak u tom smjeru i dovesti do ponovne ultra-polarizacije bogatog i siromašnog svijeta. S tom razlikom da ovaj put na suprotnim krajevima spektra to neće biti SAD i Jemen, ili Njemačka i Kongo, već će to biti političari i megakorporacije na jednoj i narod na drugoj strani.
“Ipak, COVID-19, slom logističkih opskrbnih lanaca i spekulacije na tu temu tijekom pandemije već su nas u proljeće suočili s mogućim nestašicama, redovima, ograničavanjem količine koju možemo kupiti, dakle, zaboravljenim problemima socijalizma. Kada UN upozorava na masovnu glad ne misle samo na tradicionalno siromašne zemlje Afrike ili Azije, već i na zemlje razvijenog svijeta. Naime, toliko hvaljena zelena energija dovest će do neodržive deindustrijalizacije. Bez jeftine energije proizvodnja će se rušiti poput domina, a cijena hrane nenormalno narasti. Isto čeka i tekstilnu prerađivačku industriju zemalja u razvoju, što će proizvesti probleme za stanovništvo nekad razvijenog Zapada, budući da će ljudi ostati bez mogućnosti nabavke jeftine odjeće i obuće. Tako Nikiforova navodi da ćemo za kupnju kaputa novac morati skupljati mjesecima. Da već živimo ovu stvarnost potvrđuje broj gladnih u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji koji ruši rekorde.”
“Naime, dok su milijuni Europljana i Amerikanaca bili u strogoj karanteni, slavna Madonna je sa svojom djecom, mladim dečkom i osobnim fotografom za Božić otputovala u Afriku. Kako je presjedala u Londonu, odjednom je postalo jasno da za ljude njene klase na londonskim aerodromima postoje posebni, specijalni ‘zeleni’ koridori u kojima nema nikakvih testova na koronu, niti bilo kakve samoizolacije. Pokupivši sina u Londonu, pjevačica je svojim privatnim avionom sa cijelom obitelji radosno odletjela u Afriku, apsolutno ne mareći za emisiju CO2 ili slične gluposti s kojima nas maltretira maloljetna Greta bogato nagrađena od ovih lobija.”
Ako ste mislili da će problemi koje će stvoriti “Green reset” dotaći svih, gadno ste se prevarili. Za elitu problema nema. Isto kao što elita može nekažnjeno partijati dok je narodu to zabranjeno, ili tući prstace dok za istu radnju građanin opravdano ide u zatvor, uzgajat će se govedina i dalje, proizvodit će se energija i dalje. Samo što će to biti dostupno isključivo odabranima, onima koji će ostatku svijeta iste stvari zabraniti.
“Šlag na torti, navodi Nikiforova, bit će ‘nemilosrdno seksualno obrazovanje i najžešća cenzura’, što znači da će ljudi zaboraviti na rađanje djece. Na kraju ove happy priče će globalističke elite konačno uspjeti značajno smanjiti broj ljudi na zemlji, oslobađajući već očišćenu planetu za ‘antilope, leptire i delfine’. Ukoliko Europska unija bude slijedila ove ideje (zapravo već je duboko u tome), američke će korporacije imati prostora za izgradnju svoje otalitarne diktature i u Starom i Novom svijetu, namjerno gurajući prema siromaštvu na stotine milijuna ljudi. Cijeli projekt će se odvijati pod parolama borbe protiv globalnog zagrijavanja i straha od klimatskih promjena.”
“Tradicionalne energetski intenzivne industrije poput proizvodnje čelika, proizvodnje stakla, osnovnih kemikalija, proizvodnje papira i cementa suočavaju se s visokim troškovima i gubitkom milijuna kvalificiranih radnih mjesta. Energetski neučinkoviti vjetar i solarna energija danas koštaju nekih 7 do 9 puta više od plina. Primjerice, Njemačka ima malo sunca u usporedbi s tropskim zemljama, pa se vjetar smatra glavnim izvorom zelene energije. Za izgradnju solarnih ili vjetroelektrana potreban je beton i aluminij, kao i jeftina energija – plin, ugljen ili nuklearna energija. Kako se to postupno ‘ukida’, troškovi postaju preveliki, čak i bez dodanih ‘poreza na ugljik’.”
“Njemačka već ima oko 30 000 vjetroagregata, više nego bilo gdje drugdje u EU. Divovske turbine na vjetar imaju ozbiljne probleme s bukom, stoga su opasne po stanovnike koji žive u blizini, ali i za populaciju ptica. Procjenjuje se da će do 2025. godine 25% postojećih njemačkih vjetrenjača trebati zamjenu, a odlaganje otpada postat će kolosalni problem. Građani sve više shvaćaju o kakvoj je katastrofi riječ, stoga je sve više sudskih tužbi. Da bi se postigli ciljevi do 2030., Deutsche Bank je nedavno priznala da će država trebati stvoriti “eko diktaturu”, navodi W. Engdahl u članku “The Great Zero Carbon“ Conspiracy, Global Research, veljača, 8, 2021.”
“Istodobno, njemački napor da zaustavi korištenje benzina ili dizela do 2035. godine u korist električnih vozila na putu je uništavanja najveće i najprofitabilnije njemačke industrije, automobilskog sektora, i ukidanja milijuna radnih mjesta. Vozila na litij-ionske baterije znatno su otrovniji po okoliš nego dizel automobili. Istovremeno, količina dodane električne energije koja je potrebna za Njemačku bez ugljika do 2050. godine daleko nadmašuje danas potrebnu, budući da će milijunima punjača baterija trebati električna mreža s pouzdanom snagom. Sada Njemačka i EU počinju uvoditi nove “poreze na ugljik”, navodno za financiranje prijelaza na nultu razinu ugljika. Porezi će električnu energiju (i ostale energente) znatno poskupjeti, osiguravajući brži kolaps njemačke industrije kao i strmoglavi pad standarda građana. Zero Carbon Agenda ima za cilj deindustrijalizaciju najnaprednijih ekonomija, a što znači pretvaranje sadašnje svjetske industrijske ekonomije u „zelenu“ bilo je vidljivo nedavno u SAD-u gdje nestanci struje postaju norma.”
Autorica tekst konačno završava rečenicom “Nevjerojatno je kako pandemija koronavirusa s praksom globalnog lockdown-a predstavlja moćni laboratorij za Veliki Reset i UN-ovu Agendu 2030.”
Je li to zaista ispravan put u budućnost?
Danas pandemijski lockdown, sutra se pretvara u klimatski lockdown. Svijet je upravo prošao velik test; lockdown i druge zabrane na račun “očuvanja zdravlja”, izuzetno su dobro prihvaćene metode posvuda u svijetu. Vrlo malo otpora u pojedinim državama pokazalo je da se ovakve globalističke ideje lako primaju u svijetu ako imaju dobar PR, i lekcije naučene iz 2020. i 2021. nesumnjivo će biti ponovo upotrijebljene vrlo skoro, ali ovaj put na mnogo sveobuhvatnijem i trajnijem nivou, s dalekosežnijim i razornim posljedicama po svijet.
MeteoAdriatic umjesto političke “borbe” protiv klimatskih promjena predlaže znanstveni pristup, te umjesto negativističkog pristupa, onaj pozitivistički. Klimatske promjene zaista će u budućnosti predstavljati problem djelu populacije planete. No umjesto uništavanja civilizacije u uzaludnom pokušaju da se iste zaustavi, naš cilj bi morao biti prilagodba negativnim posljedicama zagrijavanja Zemlje. One se ne događaju tako brzo da ne bi uvijek mogli biti korak ispred njih, ali potrebno je da djelujemo, umjesto da plačemo. Da, da djelujemo, ne političkim već znanstvenim pristupom.
Porezi, nasilno ukidanje pristupa energiji i hrani za 5 milijardi ljudi na planeti nije rješenje koje će zaustaviti klimatske promjene i stvoriti blagostanje u svijetu. MeteoAdriatic oduvijek predlaže jedino moguće trajno i održivo rješenje problema, i to ono pozitivno. Umjesto srozavanja civilizacije i tehnologije, mi ju trebamo dalje usavršavati. Potrebno nam je hitno ovladavanje nuklearnom fuzijom koje bi onda samo po sebi omogućilo nenasilan prijelaz na čistu energiju, čista prometna sredstva, omogućilo bi i grijanje i klimatizaciju i sve ostale danas “normalne” potrebe svijeta. I ne samo da bi takvo rješenje bilo dostatno za zadovoljenje aktualnih i budućih potreba energijom, već bi ih mnogostruko nadmašilo, čime bi umjesto ekstremnog poskupljenja energije kakvog planiraju političari, ona zapravo postala svima dostupna u praktično neograničenim količinama, a time i izuzetno jeftina ako ne i besplatna.
Omogućilo bi to i bržu i lakšu prilagodbu promjenama klime (koje bi tad usputno i usporile), jer neograničena energija znači ne samo mogućnost grijanja i hlađenja domova, već i proizvodnju i zaštitu staklenika i drugih oblika poljoprivrede, čime bi se omogućila osjetno veća proizvodnja hrane, pa bi ona umjesto da ekstremno poskupi, ako se ostvari politički plan, zapravo pojeftinila i postala dostupna i najsiromašnijim dijelovima svijeta, ako se ostvari znanstveni plan. Umjesto samouništenja, planeta bi suvereno koračala ka tehnološki naprednoj budućnosti, lišenoj velike većine negativnih aspekata koji dolaze s pretjeranim iskorištavanjem prirodnih resursa.
Klimatske promjene su problem samo onda ako ih ignoriramo i ne prilagođavamo im se. Ako im se prilagodimo, ne samo da prestaju biti globalni problem već postaju potencijalni benefit. Zatopljenje planete omogućuje da ogromna neiskoristva prostranstva tla koja se nalaze iznad umjerenog klimatskog pojasa te na višim nadmorskim visinama, polako ali sigurno postanu plodna područja. Riječ je o izuzetno velikom prostoru koji može postati novi izvor svjetske hrane, ali samo ako se dovoljno zagrije da se na njemu omogući proizvodnja iste.
Hlađenje planete s druge strane, dovelo bi do smanjenja globalno obradive površine, do ponovnog širenja ledenjaka i općenito značajno smanjenog potencijala planete za podržavanje sve većeg broja stanovnika iste. Pa nek svatko za sebe procijeni, koji scenarij je povoljniji za budućnost. Ako i dalje sumnjate, provjerite koja su područja planete nabogatija florom i faunom, te gdje je u svijetu najgušća naseljenost ne samo prirode, već i ljudi. Jesu li to možda hladni polarni krajevi, ili su to topli tropi? I onda kad pronađete odgovor, zapitajte se zbog čega je to tako. Zašto u najtoplijim područjima planete bilje uspijeva najbolje, te imamo priliku uživati u najvećoj raznolikosti živog svijeta. (Brown, 1990, 2013; Kraft et al., 2011, Raven et al., 2020). Zapitajte se, bi li za planet i život na njoj bilo bolje da se takva površina povećava, ili da se smanjuje.
Prosječna temperatura površine našeg planeta je oko 16°C. Pokušajte bez podrške suvremene blagodati kao što su stambeni prostori i odjeća, preživjeti jedan “prosječan Zemaljski dan”. Dakle, u danu koji ima prosječnu temperaturu 16°C, s dnevnim maksimumom oko 25°C i noćnim minimumom oko 7°C, zaputite se negdje u prirodu gdje nemate grijanje i zaštitu stana, goli bez odjeće, i preživite tako jedan dan i jednu noć. Pod vedrim nebom. Vjerujem da vam nikad više u životu neće pasti na pamet pomisao da je planet “pretopao”. Ako uopće dočekate jutro. Naime, izvan tropskih i toplijih umjerenih krajeva možemo živjeti isključivo zato jer nam tehnološki uvjeti to omogućuju. Bez tehnologije, čovječanstvo bi bilo zgusnuto u relativno uski tropski i pojas i topliji dio umjerenog pojasa, u kojem bi jedino bilo moguće relativno lagodno preživljavanje.
Možete se izrugivati koliko hoćete, ali znanost je vrlo jasna po tom pitanju. U potrazi za egzoplanetima (planeti slični Zemlji, ili za život još bolji od nje) stalno se navodi da je idealan planet oko 5°C topliji od Zemlje. Takav planet bi podržavao najveću biljnu i životinjsku raznolikost, omogućio proizvodnju najveće količine hrane i minimizirao potrebe za proizvodnjom energije (Schulze et al., 2020; Raymond, 1985; Bardossy, 1994).
Umjesto plakanja za hladnijim planetom, u MeteoAdriaticu smatramo da naš cilj mora biti prilagodba onim negativnim aspektima klimatskih promjena koji neminovno dolaze s njima (npr. postupno preseljenje najužeg pojasa niske obale na par metara viši teren, postupna prenamjena poljoprivrednih površina za proizvodnju one hrane koja će bolje uspijevati u drugačijim klimatskim uvjetima itd), a one pozitivne aspekte treba maksimalno iskoristiti (smanjena potreba za zagrijavanjem zimi, mogućnost stvaranja hrane i održavanja života u dosad nezamislivim područjima, promjene u trajanju turističkih sezona, itd, itd). Sve to skupa mora doći paralelno s promjenom političkog narativa – iz bacanja ogromne količine novca u neefikasne izvore “zelene” energije, preusmjeriti veći dio tih sredstava u ovladavanje nuklearnom fuzijom, čime bi dobili izuzetno efikasnu, i zaista zelenu energiju i time omogućili spomenutu potrebu za prilagodom novoj Zemlji, budućoj boljoj Zemlji.
Znanost a ne politika, jedini je ispravan put za budući boljitak svih stanovnika ove planete. Prepustimo li strategiju upravljanja onima o kojima piše dr. Polović, ne piše nam se nimalo dobro. Vremena još ima da se spriječi to ludilo, ali kazaljke polako otkucavaju….
Reference
Brown JH (1990), Species diversity. In: Analytical Biogeography: An Integrated Approach to the Study of Animal and Plant Distributions, edited by AA Myers and PS Giller Springer, Heidelberg, pp. 57–89.
Kraft NJ, Comita LS, Chase JM, et al. (2011), Disentangling the drivers of ß diversity along latitudinal and elevational gradients. Science 333:1755–1758.
Raven, P. H. et al. (2020), The distribution of biodiversity richness in the tropics, Science Advances 6/37.
Raymond A (1985), Floral diversity, phytogeography, and climatic amelioration during the Early Carboniferous (Dinantian). Paleobiology 11:293–309.
Schulze-Makuch, Dirk & Heller, René & Guinan, Edward. (2020), In Search for a Planet Better than Earth: Top Contenders for a Superhabitable World. Astrobiology. 10.1089/ast.2019.2161.
