I dok Hrvatska i biža regija očekuju nove velike količine kiše koja će pasti tijekom nedjelje, daleko dramatičnije scene odvijat će se u Alpama, točnije na južnim obroncima talijanskih Alpa. Tamo će naime, ogromna količina vlage iz Jadrana konstantno biti “stiskana” uz privjetrenu stranu planinskih lanaca olujnim i orkanskim jugom koje puše na Jadranu. Uslijed takvog “nabijanja” vlage na planinu zrak se mora prisilno dizati uz padinu uvis što dovodi do ukapljivanja vodene pare, stvaranja naoblake i oborina. Što zrak ima više vodene pare i što je intenzivnije dizanje to konačno više oborine završi na tlu.
Opisani proces nastajanja naoblake i oborine naziva se orogenetski proces, odnosno nastaje posljedična orogenetska naoblaka i oborina. Ovaj mehanizam je razlog zbog kojeg planinski predjeli u pravilu imaju znatno više oborine u odnosu na ravničarske, a osobito je to slučaj ako se nalaze uz velike morske površine, posebno toplih mora pri čemu postoji česta advekcija tople i vlažne zračne mase prema planini.
Južni obronci Alpa su svakako primjer za takve procese, kad sredozemne ciklone dovlače toplu vlažnu zračnu masu s juga prema njima. I drugdje u svijetu postoje takva područja. Najkišovitije mjesto na svijetu, Mawsynram u Indiji svoju titulu može zahvaliti upravo ovom mehanizmu; prosječnih 12-tak tisuća litara po četvornom metru kiše u godini padne većim dijelom tijekom ljetnog indijskog monsuna kad se topli i vlažni zrak iz Indijskog oceana penje uz planinu i kreira praktički svakodnevnu naoblaku i oborine.
U Hrvatskoj, područje Gorskog kotara i jugozapadna padina Velebita svakako spadaju u lokacije gdje se osjeća utjecaj opisanih orogenetskih procesa, a poznat “rekorder” regije su Crkvice u Crnoj Gori na južnim padinama Orjena s oko 5000 litara oborine po četvornom metru godišnje u prosjeku.
Snijeg je u Alpama počeo neumorno padati još jučer i neće prestati tako skoro, te modeli očekuju da bi mjestimice moglo pasti i 500mm oborine u par dana (u snježnoj zoni ipak nešto manje, dok se maksimumi očekuju nešto niže južnije gdje bi većina pala kao kiša):
Ipak i u višim predjelima treba računati na ogromne količine oborine, pa će visina snijega ponegdje prijeći više metara, osobito kad se uračunaju zapusi kojih s jakim južnim vjetrom svakako neće nedostajati. Sve to skupa stvorit će ogromne probleme sa snijegom, a u nešto nižim područjima poplavama, jer je tamo trenutačno u tijeku naglo topljenje ranije napadalog snijega uz više stotina litara kiše po četvornom metru koje tek trebaju pasti, stvorit će goleme vodene bujice koje će se slijevati prema ravničarskom jugu u sjevernojadranskoj regiji Italije.
No tu Talijanima neće biti kraj nevolja, jer uz orkansko jugo i niski tlak, Venecija dolazi praktički sigurno na jednu od najviših razina mora ikad. Rekordna visina otkad se vrše mjerenja je iznosila 194 centimetra iznad normale, 4. studenoga 1966., dok je druga najviša visina izmjerena lani, 187 centimetara, 21. studenoga 2019. Hoće li ova epizoda donijeti tako visoku acqua alta, ostaje da vidimo. Venecija ima poseban problem zadnjih godina, jer ne samo što razina mora lagano raste i što se učestalost Genovske ciklone koja uzrokuje porast razine vode zbog niskog tlaka i juga povećava, već i stoga jer grad izgrađen na mekanom tlu tone u prosjeku nekoliko milimetara godišnje. Zbog slijeganja mekanih gradskih temelja se očekuje da u sljedećih 20 godina Venecija potone za daljnih 8 centimetara. Svi ovi čimbenici zajedno dovode do sve jačih poplava grada kako vrijeme odmiče, te time ostaje sve manje i manje vremena za rješenje najvećeg venecijanskog problema.
