U znanstvenom časopisu Geoadria, Vol 25 No. 1, 2020, objavljen je izvorni znanstveni članak pod naslovom “Prva potvrda o prisutnosti tartufa (Tuber aestivum Vittad.) u Zadarskoj županiji”. Autori članka su Slaven Zjalić, Marzia Scapari, Anica Čuka, Zoran Šikić i Massimo Reverberi. Ove rijetke i vrlo cijenjene gljive kojima su glavna staništa u Istri, prvi put su dokumentirane i u Zadarskoj županiji. Prema autorima, istraživanja mogućih nalaza tartufa provedena su na različitim potencijalnim lokacijama u Zadarskoj županiji, preciznije u okolici Novigrada, Benkovca, Maslenice i Rovanjske. Lokacije su odabrane na temelju prirodnih značajki tih područja s obzirom na to da su klima i tla slična područjima rasta tartufa u Istri. Od svih istraživanih područja tartufi su u Zadarskoj županiji pronađeni na tri lokacije: Žegaru, Rovanjskoj i Maslenici. Autori pritom navode da su sve lokacije su u krškom području, uglavnom vapnenačke i dolomitne geološke građe, najčešće sa smeđim tlima (kalkokambisoil) ili rendzinama na vapnencu, te ponešto crnice na vapnencu, a područja pripadaju mediteranskoj vegetacijskoj regiji, mediteransko-obalnom vegetacijskom pojasu i submediteranskoj vegetacijskoj zoni.
Rezultati molekularne analize pronađenih uzoraka potvrđuju da je riječ o vrsti Tuber aestivum (ljetni crni tartuf), nešto niže cijene od egzotičnijih vrsta tartufa, zbog svoje veće rasprostranjenosti i mogućnosti uzgoja.
Dalje citirajući autore, zadarsko zaleđe ima umjerenu klimu (klimatska zona C prema Köppenovoj klasifikaciji) te pripada klimatskim tipovima Csa (sredozemna klima s vrućim ljetom) i Csb (sredozemna klima s toplim ljetom) (F ILIPČIĆ , 2000.) koji u SI dijelu županije prelaze u hladniju i vlažniju klimu Cfa (umjereno topla vlažna klima s vrućim ljetom) i Cfb (umjereno topla vlažna klima s toplim ljetom). Zanimljivo je, tvrde autori, da se sva tri područja gdje su pronađeni tartufi u sjevernoj Dalmaciji nalaze na granici između klimatskih tipova Cs i Cf.
S obzirom na to da je pronađeno nekoliko primjeraka na različitim lokacijama, upućuje na to da postoji mogućnost da je tartuf rasprostranjen i na širem području. Budući da do sada nisu postojale spoznaje o njegovoj prisutnosti te se nije ni prikupljao, tartuf je vjerojatno kolonizirao široko područje i ima ga u većim količinama, zaključuju autori u svom objavljenom radu.
Dakle, pravac u podvelebitsko područje u traženje tartufa, no ne zaboravite – sve gljive su jestive, ali neke samo jednom!
