U petak, 25. lipnja 2021. požeški kraj pogodilo je (najavljeno) grmljavinsko nevrijeme s obilnom i velikom tučom. Nastradalo je mnogo toga, ponajviše poljoprivrednih kultura ali i automobili, krovovi kuća i prozori te druga materijalna dobra izložena padanju leda iz olujnog oblaka. Meteoadriatic daje komentar na pitanje hoće li se ovakve pojave događati u Hrvatskoj češće u budućnosti.
Naime, u prethodnim tekstovima smo dali naš zaključak kako su destruktivna tornada jačine preko F2 na Fujita skali u zadnje vrijeme na sjevernoj hemisferi rjeđa pojava nego je to bilo sredinom 20. stoljeća i to smanjenje učestalosti smo pripisali vjerojatnom utjecaju slabljenja polarne mlazne struje uslijed klimatskih promjena koje jače zagrijavaju Arktik nego umjerene i tropske zemljopisne širine. Slabljenje mlazne struje općenito je uzrokovano opadanjem temperaturnog kontrasta tropske i polarne zračne mase. No, kako se klimatske promjene odražavaju na pojavu jake tuče? Ako ima jakih tornada sve manje, ima li i velike tuče sve manje? Odgovor je ne!
Za razliku od tornada koji zahtijevaju superćelijske olujne strukture, osim jake nestabilnosti zraka podržane i iznimnim vertikalnim smicanjem vjetra, za pojavu tuče dovoljne su snažne uzlazne struje koje ovise praktično isključivo o nestabilnosti zraka, odnosno uzgonskoj energiji stupca koja nastaje prvenstveno grijanjem prizemnog vlažnog sloja zraka. Što je uzgon uspinjujuće česti veći, tj. što je njezina temperatura veća u odnosu na okolinu, to je i vertikalna brzina strujanja veća. U konačnici te snažne vertikalne struje dovode do dugotrajnog zadržavanja komada leda u unutrašnjosti oblaka, čime on raste putujući gore-dolje u oblaku, dok mu težina konačno ne nadvlada uzlazne struje nakon čega pada na tlo kao tuča.
Ovdje valja još dodati da snažno vertikalno smicanje vjetra zapravo otežava rast komada leda do velikih gabarita, zato jer jaki vjetar na visini izbacuje led koji se podigne na visinu iz osi oblaka, čime smanjuje vjerojatnost da će uzlazne struje održavati te komade unutar oblaka dovoljno dugo da znatno narastu. Jako smicanje vjetra u superćelijskom oblaku upravo pomaže razvoj samog oblaka do iznimne snage jer među ostalim učincima uklanja masu leda iz gornjih dijelova uzlaznog stupca zraka, čime potpomaže nastavak dinamike uzlaznog strujanja. Izostanak vertikalnog smicanja usporava uzlazne struje jer se masa leda iz gornjeg dijela uzlazne struje ne “prazni u stranu” već pada natrag relativno vertikalno u samu uzlaznu struju, djelomično ju pritom dampirajući/usporavajući.
Što sad ovo znači za praksu? S obzirom da se s klimatskim promjenama naše regije nestabilnost zraka općenito povećava, a smicanje vjetra općenito smanjuje, dolazimo do zaključka da konvektivne naoblake ima sve više ali se vjerojatnost nastanka superćelijskih struktura smanjuje, dok se vjerojatnost nastanka jednoćelijskih i višećelijskih struktura povećava. Upravo ove zadnje koje nastaju u vrlo nestabilnoj zračnoj masi ali slabog vertikalnog smicanja, pogoduju razvoju tuče destruktivne veličine. Ako se nastave ovakvi trendovi povećanja nestabilnosti i smanjenja vertikalnog smicanja, vjerojatnost nastanka tuče poput ove koju smo imali prilike vidjeti u požeškom kraju, bit će s vremenom sve veća. Sve procjene govore da će se trendovi koje opažamo u zadnjih nekoliko dekada nastaviti i dalje, pa je stoga za očekivati sve češću pojavu ovakvih nepogoda. Tome će se trebati prilagoditi i s državne strane pojačanjem protugradnih sustava motrenja i preventivnog djelovanja (radari + raketni lanseri i drugi uređaji za suzbijanje nastanka velike tuče), kao i sa strane samih poljoprivrednika osiguravanjem protugradnih mreža i sličnih zaštita za usjeve.
