Mnogi od nas su uvjereni da u periodima punog Mjeseca imaju problema sa spavanjem, čak i ako potpuno zamrače spavaću sobu. Pustimo li na stranu astrologiju, i razmišljamo li racionalno – može li Mjesec utjecati na spavanje ako smo sobu zamračili i ne vidimo ga, vjerojatno ćemo doći do zaključka da je riječ o nečijem umišljanju ili u najboljem slučaju placebo efektu. No, nemojmo brzati sa zaključcima, jer znanost je možda upravo pokazala da povezanost zaista postoji i dala hipotezu i zašto.
U časopisu Science Advances, u siječnju ove godine objavljen je rad autora Casiraghi L. et al., pod naslovom “Moonstruck sleep: Synchronization of human sleep with the moon cycle under field conditions“. Rad se može pročitati na ovom linku. Autori su uradili istraživanje na tri grupe ljudi u Argentini, koje se međusobno značajno razlikuju po stupnju urbanizacije. Cilj istraživanja bio je provjeriti hipotezu da će u zajednici koja nema pristup električnoj energiji, noći s mjesečinom biti povezane s povećanom noćnom aktivnošću i reduciranim trajanjem sna. Rezultati su pokazali da tijekom faze punog Mjeseca, stanovnici zajednice koja nema električnu rasvjetu zaista spavaju kraće tijekom faze punog Mjeseca u odnosu na fazu mlađaka, i to u prosjeku za oko pola sata sudeći po priloženom grafičkom prikazu na slici. Međutim, možda iznenađujuć rezultat je taj da se vrlo slična razlika u trajanju sna zabilježila i u grupi istraživanih osoba koje žive cijeli život u gradu.
Rezultati istraživanja značajno potvrđuju anegdotne dokaze da je spavanje pri punom Mjesecu otežano u odnosu na manje svijetle faze Mjeseca. No postavlja se logično pitanje – kako je to moguće? Naime, u zajednicama koje žive na selu bez električne rasvjete, svjetlina Mjeseca u teoriji može utjecati na san ometanjem mozga putem vizualnih podražaja, no u urbanim sredinama koje su značajno osvijetljene i gdje korištenje električne rasvjete i uređaja potpuno nadvladava svaku svjetlost Mjeseca, taj utjecaj bi trebao biti neusporedivo manji; no on se je pokazao praktično identičan kao u slučaju ruralne zajednice bez električne rasvjete i uređaja.
Autori daju izvrsnu hipotezu kojom objašnjavaju dobivene rezultate – milijuni godina evolucije naših davnih predaka urezali su u naše gene mjesečeve cikluse. Naime, u davno doba naših predaka, tokom svjetlijih noći aktivnost je mogla biti značajno veća nego tijekom mračnih noći.
Prikupljanje hrane, lov, briga za nastambe i slične aktivnosti su se tijekom svijetlih noći mogle obavljati u određenoj mjeri, pa su te aktivnosti provođene kroz milijune godina stvorile mjesečne cikluse našeg ponašanja. Tako u fazama punog mjeseca, noćna aktivnost je veća nego u mračnima, a time je i san otežan odnosno skraćen.
Stoga sljedeći put kad vam netko kaže da ima nesanicu zbog punog Mjeseca, nemojte ga zafrkavati, jer znanost je od sad na njegovoj strani!
Istraživanje je pokazalo još jednu sporednu, ali vrlo važnu činjenicu. Broj sati provedenih u snu mnogo je manji u urbanim sredinama nego u ruralnom okruženju. A znamo da je dovoljno dug san izuzetno bitan za niz pozitivnih benefita, kao što su koncentracija i druge mentalne sposobnosti, sportske performanse, zdraviji kardiovaskularni sustav, manji rizik od infarkta i dijabetesa, bolje raspoloženje, bolji imunitet, redukcija sistematskih upala, te lakše održavanje zdrave tjelesne težine…
