Prema Zakonu o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, gradovi u općine morat će regulirati javnu rasvjetu tako što će svake noći uvesti svjetlostaj u trajanju od najmanje tri sata. Na ove vijesti, mnogi su reagirali s čuđenjem a još veći broj komentara ima izrugivački karakter. Pa onda, je li svjetlostaj neka izmišljotina uvedena da bi se lopovima omogućilo lakše operiranje po kvartovima tokom noći, ili iz toga može proizaći išta korisnog? MeteoAdriatic vam donosi odgovor.
Cijela priča je počela pred nekih 150 godina izumom žarulje, izumom koji je umnogome promijenio svijet i omogućio produljenje raznih aktivnosti s dnevnih u noćne sate. Prestali smo biti ovisni o sunčevoj svjetlosti, a jedini nadomjestak iste tijekom noći bila su dotad rasvjetna tijela na principu paljenja vatre, vrlo slabe učinkovitosti u smislu osvjetljenja prostora. S porastom civilizacijskih dostignuća, površina naše planete je polako ali sigurno postajala sve svjetlija. Noćna rasvjeta u urbanim sredinama do današnjih je dana dostigla toliko visoke razine da predstavlja izuzetan problem i za ljude i za prirodu.
Riječ je o efektu kojeg nazivamo svjetlosnim zagađenjem. Osim što planet zagađujemo raznim otpadnim tvarima kao što je primjerice plastika, raznim otrovnim i na drugi način štetnim plinovima i česticama, otpadnim vodama, kemikalijama, smećem itd, veliki problem prirodi stvaramo i “ukidanjem mraka”. Postoji priča koja tvrdi da je 1994. u Los Angelesu nestalo električne energije tijekom noći, te su ljudi prvi put u životu vidjeli Mliječnu stazu i neki od njih prestrašeni zvali 911 misleći da dolaze svemirci. Istraživanje (Falchi et al. 2016) je pokazalo da danas trećina populacije planete ne može vidjeti Mliječnu stazu golim očima uslijed svjetlosnog zagađenja, od čega 60% Europljana i 80% Amerikanaca spada u te brojke. Isto istraživanje pokazuje da više od 80% populacije svijeta, te 99% populacije Europe i SAD žive u uvjetima svjetlosnog zagađenja. A tek pred nešto više od 100 godina unatrag, svi stanovnici planete mogli su nesmetano promatrati Mliječnu stazu iz komfora vlastitog vrta, svake noći kad nema mjesečine i naoblake.
I premda svjetlosno zagađenje neosporno utječe na astronomska promatranja, taj efekt rasipanja svjetla u noćnim satima nije ni izbliza najštetniji.
Svjetlosno zagađenje ima doslovno razorne efekte na životinjski svijet. Primjerice, sove i drugi grabežljivci nisu u mogućnosti skrivečki letjeti u noćnom lovu na svoj plijen, jer ih mi svojom rasvjetom osvjetljavamo i plijen iz lako uočava stotinama metara daleko. Ogroman broj životinjskih vrsta koje svoju prehranu temelje na lovu u mraku time danas doslovno izumire u gladi i polako ali sigurno postaju ugrožene vrste i zatim u potpunosti nestaju. Svjetlosno zagađenje modificira ponašanje insekata a time i sudbinu svih onih vrsta koji su u hranidbenom lancu iznad njih. Blještavilo gradskih svjetala zbunjuje ptice i onemogućava im pravilnu orjentaciju, posebice u njima neprirodnom urbanom okruženju, čime milijuni ptica godišnje samo u SAD stradavaju sudarom sa zgradama i drugim neprirodnim objektima tokom noćnih sati. Morske kornjače liježu jaja na pješčanim plažama – male izglegle kornjače traže svoj put do mora hodajući u noćnim satima prema refleksiji mjesečine od mora. Tu onda nastupa svjetlosno zagađenje sa suprotne strane, privlačeći te male kornjače prema gradu umjesto prema moru, čime one stradavaju sve do jedne bez iznimke i danas su ugrožena vrsta koja neće dugo izdržati do potpunog izumiranja. Ovakvih primjera životinja čije populacije su već izumrle ili su pred izumiranjem zbog toga jer pretjerana umjetna rasvjeta interferira s njihovim načinom funkcioniranja, ima bezbroj. Svjetlosno zagađenje utječe negativno i na biljni svijet i to ne samo izravno već i neizravno preko negativnog utjecaja na insekte koji oprašuju biljke i pripadnike drugih životinjskih vrsta koje žive u interakciji s biljkama.
Utjecaj svjetlosnog zagađenja na ljude je također ogroman. Milijuni godina evolucije prilagodili su funkcioniranje organizma na pravilnu izmjenu dana i noći. Cirkadijalni ritam je prirodni proces koji regulira spavanje i povezan je izravno s količinom svjetla koje se prima kroz oči i registrira u mozgu. Izostanak potpunog mraka negativno utječe na spavanje što dovodi do kroničnih problema sa zdravljem zbog povezanih poremećaja hormona, povećanog umora, općeg manjka energije, teže koncentracije i lošijih mentalnih performansi, slabljenja imuniteta, lakšeg dobijanja na prekomjernoj tjelesnoj težini, a neki radovi povezuju manjak sna i s ozbiljnim bolestima poput dijabatesa ili kardiovaskularnih bolesti, infartka i slično.
I za kraj, energija. Proračuni pokazuju da je potrebno utrošiti oko 120 terrawatt-sati energije (samo u SAD) za vanjsku rasvjetu koja “pobjegne” i ne osvjetljava ništa nego… hm, nebo. Godišnje to porezne obveznike košta 3,3 milijarde dolara, a pritom se proizvodnjom te količine bačene energije u atmosferu ispusti 21 milijun tona ugljičnog dioksida, svake godine, i taj broj se i dalje povećava, godišnje za 5 do 10 posto. Za usporedbu, toliko CO2 u atmosferu izbaci u istom periodu 3 milijuna osobnih automobila.
Stoga, kad prvi put primjetite da je u vašem gradu započeo svjetlostaj tokom noći, sjetite se da je to samo jedan mali korak u smanjenju neželjenih efekata noćne rasvjete na prirodu, klimu, vaše zdravlje, i vaš džep.
