Novinske naslovnice ovih dana pune naslovi o znanstvenicima koji su možda otkrili život na Veneri. Je li to zaista tako i o čemu je točno riječ? Kratki pregled onoga što znamo u ovom trenutku o situaciji, donosi MeteoAdriatic.

Odmah u početku da razjasnimo – ako ste očekivali da ćemo biti optimistični po ovom pitanju, razočarat ćemo vas. S obzirom na informacije s kojima znanost raspolaže u ovom trenutku, naš je stav i to vrlo čvrst, da od života na Veneri ipak nema ništa. Ajmo sad malo detaljnije vidjeti što se je to nedavno istraživalo o Veneri i kakvi su doneseni zaključci te što oni zaista znače.

Measurements of trace gases in planetary atmospheres help us explore chemical conditions different to those on Earth. Our nearest neighbour, Venus, has cloud decks that are temperate but hyperacidic. Here we report the apparent presence of phosphine (PH3) gas in Venus’s atmosphere, where any phosphorus should be in oxidized forms. Single-line millimetre-waveband spectral detections (quality up to ~15σ) from the JCMT and ALMA telescopes have no other plausible identification. Atmospheric PH3 at ~20 ppb abundance is inferred. The presence of PH3 is unexplained after exhaustive study of steady-state chemistry and photochemical pathways, with no currently known abiotic production routes in Venus’s atmosphere, clouds, surface and subsurface, or from lightning, volcanic or meteoritic delivery. PH3 could originate from unknown photochemistry or geochemistry, or, by analogy with biological production of PH3 on Earth, from the presence of life. Other PH3 spectral features should be sought, while in situ cloud and surface sampling could examine sources of this gas.

Greaves, J.S., Richards, A.M.S., Bains, W. et al. Phosphine gas in the cloud decks of Venus. Nat Astron (2020). https://doi.org/10.1038/s41550-020-1174-4

14. rujna 2020. u časopisu Nature Astronomy, objavljeno je istraživanje Venerine atmosfere pomoću radio teleskopa koji promatra zračenje valnih duljina između radio valova i infracrvenog spektra. Koristeći tako dobivene podatke, istraživački tim je analizom istih zaključio da Venerina atmosfera snažno upija zračenje u jednom uskom dijelu spektra. Drugim riječima, u primljenom elektromagnetskom zračenju koje pristiže sa Venere, nedostaje uski frekvencijski pojas. Ta frekvencija odgovara frekvenciji upijanja kemijskog spoja fosfin (PH3). Taj plin je prema prethodnim istraživanjima indikator moguće prisutnosti bioloških procesa (vidi: Sousa-Silva, Clara et al. “Phosphine as a Biosignature Gas in Exoplanet Atmospheres.” Astrobiology 20.2 (2020): 235–268. Crossref. Web.). Stoga, špekulira se da bi na Veneri mogli postojati biološki procesi koji proizvode fosfin, budući da su sve druge hipoteze koje bi mogle objasniti stvaranje istog u Venerinoj atmosferi, za sad odbačene.

Znači li to potvrdu života na Veneri? Nažalost, ne. Smatramo da bi takva tvrdnja bila daleko preoptimistična ekstrapolacija zaključaka donesenih u ovom radu. Naime postoji niz razloga za snažan skepticizam u ovom slučaju. Nabrojit ćemo samo neke, one najvažnije.

Ponajprije, uvjeti za život na Veneri su zaista daleko od optimalnih. Iznimno visok tlak (oko 93 puta veći nego na Zemlji) te temperatura (preko 450 Celzijevih stupnjeva) su uvjeti u kojima svaki oblik života gubi bitku s okolišom, ali u visokoj atmosferi Venere oni nisu tako brutalni, pa po tom pitanju postoje neke šanse. Ali tu se nameću mnoga druga ograničenja. U prvom redu, fosfin može nastati na mnoge druge načine, ne samo biološkim procesima. Poznat je niz drugih kemijskih reakcija koje mogu dovesti do stvaranja ovog plina ali moramo biti pošteni pa reći da je kemija u ovom slučaju izuzetno kompleksna i gotovo je sigurno da postoji mnogo više načina za stvaranje ovog plina koje ne znamo, nego onih koje znamo. Stoga, samo postojanje fosfina nije ni izbliza dokaz za biološke procese.

Na kraju i najvažniji argument – velika koncentracija fosfina u Venerinoj atmosferi (oko 20 ppb) nije usamljena u Sunčevom sustavu. Jupiter naime ima 4.8 ppm fosfina, dok Saturn ima čak 15.9 ppm, što je mnogo više od Venerinih 20 ppb. Na Zemlji koja obiluje životom fosfina gotovo pa i nema, a da ga ima u koncentracijama kao na spomenutim planetima, život kakvog znamo danas bi zapravo bio nemoguć, jer je fosfin otrovan plin (kratko izlaganje koncetraciji od 400 ppm dovodi do brze smrti). Stoga, korelacija postojanja života na planeti i koncentracije fosfina ne postoji.

Iako čekamo nove radove na ovu temu koji će pokušati pronaći mehanizam nastajanja fosfina u Venerinoj atmosferi, gotovo smo sigurni da ne treba gajiti nikakav optimizam i dovoditi u vezu postojanje ovog plina i mogućnost postojanja bioloških procesa na Veneri. Link na originalan tekst rada: https://www.nature.com/articles/s41550-020-1174-4#Sec4